RTV Teorija i praksa

tradicionalnim oblicima kulturnog života, što je bilo karakteristično za Evropu polovinom devetnaestog veka. Šta će se dogoditi sa kulturom tog društva ukoliko masovni mediji počnu da se dinamično razvijaju? Prema pretpostavci našeg eksperimenta to društvo je potpuno izolovano, i do svih promena dolazi u okvirima sopstvene kulture, pa zbog toga problemi drugih društava uopšte nemaju uticaja na njega. Sasvim je verovatna pretpostavka da će čak i u takvim uslovima doči do bitnih promena i da če ih, naročito u početnoj fazi, izvestan deo društva smatrati pretnjom za postoječu kulturu i njene vrednosti. Več sa samom promenom prirode prenošenja suštine kulture iz koje potiču promene oblika participacije, pristalice tradicionalnih oblika kulture obavezno će kritikovati pojavu ekrana, zvučnika, ploča ili kaseta jer su übeđeni da samo ti oblici nose sa sobom kulturne vrednosti. Čak i sastavne komponente, srž kulture, čak i kada su masovni mediji ograničeni samo na prenošenje onog što se ranije smatralo izuzetno važnira, verovatno će potpasti pod kritičko ispitivanje. Tako če biti osuđene emisije klasične poezije i proze, dramskih i operskih predstava, koncerata filharmonije ili narodne muzike, pokazivanje muzeja i umetničkih galerija, prikazivanje slika i skulptura. Reči će se da su ove cenjene kulturne vrednosti manje vredne ukoliko se prenose putem masovnih medija. A ukoliko masovni mediji pokušaju da pronađu sopstveni način umetničkog izražavanja i svoje izražavanje na taj način šire, prilagođavajući ga standardu i očekivanju masovnog auditorija, onda če i takva ostvarenja kritikovati, naročito u ranoj fazi, zagovornici starog sistema, koji će umanjivati njegov kulturni uticaj na omladinu i postoječe obrazovne institucije. Nepotrebno je, naravno, nastavljati sa ovim eksperimentom, njegov jedini cilj je bio da posluži kao ilustracija opšte teze po kojoj, bez obzira na uslove, pojava i nagli razvoj masovnih medija u društvu moraju da dovedu do značajnih promena u celokupnom životu, uključujuči tu i kulturu i njene vrednosti. Kako je svaka kultura stalno ugrožena i mora se konstantno oživljavati, obično se smatra da je svaka promena potencijalna opasnost, a to naročito važi za određene krugove koji su zainteresovani da se očuva postoječi sistem. Društvena istorija razvoja filma, radija i naročito televizije uči nas da je razvoj ovih masovnih medija bio praćen oštrom kulturnom kritikom. Dobar primer je rasprava vođena pedesetih godina o masovnoj kulturi. Glavna primedba koja se javila tokom rasprave bila je teza da masovna kultura teži da

127