RTV Teorija i praksa

izopači i izjednači pravi poredalt vrednosti, prvenstveno estetskih. Još uvek se može čuti ponavljanje rasprave, a za samu raspravu se sada tvrdi da je deo šireg problema, problema krize savremene kulture i njenih vrednosti, krize koja se specijalno zapaža tamo gde su masovni mediji postali komercijalna institucija koju u praksi motiviše dobit i koja deluje kao vrhovna vrednost Ovakva komercijalizacija masovnih medija ima velik, Cesto veoma ozbiljan uticaj na međunarodnu razmenu, zato što u težnji za dobiti, organizatori razmene, koristeči se svojom ekonomskom superiornošću, često uništavaju autentične kulturne vrednosti slabijih partnera, pogotovu ako potiču iz zemalja u razvoju. Na ovu činjenicu je jasno ukazano tokom regionalne konferencije zemalja Latinske Amerike i Kariba o problemima kulturne politike, koju je januara 1978. godine UNESCO organizovao u Bogoti. Glavni problem na koji je ukazano tokom te konferencije, bila je deformacija autentične kulture tog područja i njenih vrednosti. Do deformacije dovodi komercijalni model masovne kulture koji se širi putem masovnih medija, a nametnut je spolja. Može li se reći da su ovakve autentične i obično tradicionalne vfednosti anahronizam u savremenom svetu, i da zato treba da nestanu, ili da se prebace u muzeje, na isti način kao što se zastarela tehnologija zamenjuje modernom? Da li je tačno, kako to neki tvrde, da su jedine vrednosti koje zaslužuju da se smatraju savremenim i da zadovoljavaju zahteve Ijudi naše epohe, bez obzira na zemlju, one koje širi i propagira komercijalizovana masovna kultura proizvedena na Zapadu? Nema argumenata koji bi podržali ovakvu tvrdnju. Sva kulturna iskustva socijalističkih zemalja koje su poslednjih godina razvile ogromnu mrežu masovnih medija i stvorile masovnu kulturu karakterističnu za svoje političke sisteme, zasnovanu na vrhunskim vrednostima, sama po sebi protivreče ovoj tvrdnji. Drugi kontradiktorni element se nalazi u internom kulturnom razvoju zapadnih zemalja. Nasuprot tvrdnjama o prednostima komercijalnog modela, traže se novi putevi razvoja koji bi bili nezavisnii od monopolističkog stvaralačkog tržišta tako da se može govoriti o trajnoj kulturnoj krizi Zapada, koja je naročito vidljiva kod mlade generacije. Ovaj poslednji problem nas dovodi do sledeče velike teme, stava masovnih komunikacija prema tradicionalnim obrazovnim institucijama i kulturnom formiranju mladih generacija, to jest prema školama i sistemu nastave. Može se reći da razvoj masovnih medija u auditoriju u kome najčešče mladi čine najbrojniju grupu, stvara osnovni uzrok

128