RTV Teorija i praksa

teškoća, pa čak predstavlja i simptom krize škole do koje zapravo i dolazi u visoko razvijenim zemljama sveta. Već šezdesetih godina G, Fridman (G. Friedmann) 4 je skrenuo pažnju na kontradikdju koja postoji između onoga što je on nazvao „Skolske kulture”, i masovne kulture koju predstavljaju masovni mediji. lako je teško složiti se sa njim u mnogim njegovim tezama iz tog perioda, sam problem ipak ostaje i još uvek čeka rešenje. Škola, a iznad svega ona koja je izrasla iz evropskih tradicija, vekovima je bila centar i glavni propagator utvrđenih kulturnih, umetničkih, intelektualnih, kao i etičkih i društvenih vrednosti. Škola je bila ta koja je podigla na najviši stepen klasična dela koja je odabrala, odbacujuči druga kao nedostojna, trivijalna, lišena vrednosti; ona je uopštavala modele intelektualnog i umetničkog stvaralaštva, ozakonila kanone lepote i etičkih vrednosti; obučavala čitava društva u okviru kulta svog autoriteta. Tekst, knjiga, književni radovi, njihovo poznavanje, sposobnost njihovog interpretiranja i citiranja bili su standardi po kojima su procenjivani i pojedinci i grupe i osnova kao i primarna vrednost te školske kulture. U tom pogledu, i ne samo tom, škola je bila tesno povezana sa religijom, naročito sa religijom čiji su osnovni izvor vrednosti bile i ostale svete knjige. Sa pojavom i popularizacijom masovnih medija i sa učvršćivanjem navike među mladima, od najranijeg dehnjstva, da se koriste medijima, došlo je do drastične promene položaja škole. Izgubila je svoj raniji monopolistički položaj, postala je svesna da njeni učenici istovremeno žive i u drugom svetu koji su stvorili mediji, nisu više podanici škole. Mediji popularišu razne kulturne vrednosti na najefektniji umetnički, vizuelni, dramski način prezentiranja. Istovremeno, mediji služe i kao snažan kanal informacije za širenje različitih znanja, često na atraktivniji način nego što to postiže škola. lako još nije pronađena zadovoljavajuća formula koja bi odredila koegzistenciju masovnih medija i škole, več su vršeni izvesni eksperimenti u tom pravcu. Prvo, i u zapadnim i u socijalističkim zemljama mediji su preuzeli ulogu škole, naročito kad su u pitanju radio i televizija, emitujući redovno obrazovne programe za škole, a ponekad ih i same škole organizuju kao što je to slučaj sa Otvorenim univerzitetom (Open University) u Velikoj Britaniji ili NURT, televizijskim uijiverzitetom za nastavnike u Poljskoj.

4 G. Frieđmann, Enseignement et culture de masse, „Communications” I, 1961.

129