RTV Teorija i praksa

Zbog toga istraživanja, kojih ima skoro u celom svetu, dokazuju da masovni mediji teže da konsoliduju već postojeće vrednosti i da ih šire, a ne da stvaraju nove. To se naravno odnosi na vrhunske vrednosti. U tom kontekstu javljaju se interesantni teoretski i praktični problemi - funkcija masovnih medija u čuvanju i prilagođavanju starih tradicionalnih vrednosti i, drugi, njihova uloga u stvaranju i širenju novih kulturnih obrazaca. Prvi problem je blisko povezan sa kulturnim nasleđem jedne grupe ili nacije, kao i nasleđem zajedničkih kulturnih ostvarenja celokupnog čovečanstva. Poslednjih nekoliko decenija problem tog nasleđa, njegovo očuvanje i važnost za savremeni život, a u široj perspektivi, za opšte stavove prema njima, postao je najvažniji svetski problem. Sve je to rezultat ratova, naročito II svetskog rata sa nacističkim, rasističkim pokušajima uništavanja kulturnog nasleđa pokorenih zemalja, ali i posledica sadašnjeg razvoja, urbanizacije, zagađenja čovekove sredine i invazije masovnih medija. Materijalno i duhovno nasleđe mnogih zemalja nikada nije bilo tako ugroženo i zato je došlo do međunarodnih napora da bi se spaslo mnogo od onog što po našem mišljenju predstavlja trajnu i opštu vrednost, kao što su u arhitekturi hram Abu Simbel u Egiptu, Borobodur u Indoneziji i Venecija u Italiji. Koncept samog kulturnog nasleđa kao neke vrste zajedničkih vrednosti, što UNESCO populariše, važan je element univerzalizacije kulture, jer obezbeđuje univerzalnu kulturu sa zajedničkom osnovom, iako se u pojedinim periodima stvaraiaštvo odvijalo odvojeno i, ponekad, i suprotno, Ali različite zemlje imaju različite pristupe problemu kulturnog nasleđa. U savremenom svetu postoje sile i mišljenja koja negiraju vrednosti takvog nasleđa, smatraju ga nepotrebnim balastom koga bi se trebalo osloboditi da bi se izgradila bolja budućnost. Iskustvo Poljske, zemlje koja je znatno stradala od stranih intervencija, naročito u vreme drugog svetskog rata, pokazuje da masovni mediji mogu sa velikim uspehom da koriste i šire prošle vrednosti i sopstvene zemlje i celog sveta, da ih osavremene i učine prihvatljivim širokom auditoriju, To važi i za muziku i igru, književnost i pozorište, primenjenu umetnost i arhitekturu. Interesantan primer i ilustracija ovog eksperimenta jeste popularizacija među mladim Poljacima barokne i predbarokne muzike koja je, sem malom broju elitnih stručnjaka, bila potpuno nepoznata u periodu između 1918. i 1939. godine.

131