RTV Teorija i praksa

Bez sumnje da je taj problem uvođenja i valorizacije sopstvenog kulturnog nasleđa zemlje u moderne tokove i masovne medije postao specijalno značajan među problemima sa kojima se zemlje u razvoju, zbog invazije stranih snažnih sadržaja, suočavaju. Ali ovakvo sjedinjenje nemoguće je sprovesti mehanički, niti to može učiniti neko spolja, to je stvaralački čin i moguće ga je izvesti samo na temelju vrhunskih vrednosti s jedne strane, i pomoću sposobnosti da se iskoriste odlike masovnih medija s druge. Ukoliko neko društvo ne veruje u svoje nasieđe, ili ga ne ceni, ovakav postupak ne može da uspe ali može da se pretvori u narodni ~šou” kakvi se ponekad organizuju za turiste. Da bismo prilagodili stare vrednosti, uspostavili njihovu trajnost i obezbedili da budu interesantne za nas, potrebno je učešće savremenika. To je jedan od osnovnih principa poljske kulturne politike, stvoriti novi sistem i n ovu kulturu, prihvatiti i revalorizovati vrednosti prošlosti, naročito sopstvene, ali i najbolje svetske vrednosti, u kojima tražimo potvrdu Ijudskih vrednosti. Istovremeno, mediji su bez ikakve sumnje katahzatori kulturnih promena, oni stvaraju nove oblike, nove vrednosti, naročito u oblasti estetskog i društvenog života. U tom kontekstu treba zapaziti da su mediji, uporedo sa poslovnim životom, jedan od faktora koji određuju novi ritam življenja, i pojedinaca i kolektiva, njihovog novog smisla za vreme. Iznad svega, radio i televizija, dva medija koji imaju najbrojniji auditorij, deluju sa izuzetnom pravilnošču, određenom časovima i minutima, prema njima milioni Ijudi određuju svoju dnevnu satnicu i ritam života. Kada su, tokom neke interesantne televizijske emisije, ulice poljskih gradova puste, to nije samo znak opšte adaptacije programu, več je i dokaz ogromnog jedinstva kulturnog iskustva. Treba li to smatrati opasnošću od uniformisanosti ponašanja, mišljenja, reakcija, kako to neki misle? Nije verovatno da to neophodno mora da bude rezultat takvog masovnog ponašanja, ali može da započne plodonosne polemike, diskusije, izlaganje razlika u mišljenju koji su rezultat raziičitih kriterija i procena. U svakom pogledu, a naročito umetničkom, emisije koje nude masovni mediji su raznovrsnije, i manja je opasnost od mogučeg izjednačavanja. Ovde je neophodno da se podsetimo da estetske rasprave i kriteriji estetskih vrednosti suštine masovnih medija malo zanimaju masovni auditorij, sa izuzetkom jedne elite koja je, uglavnom, iz profesionalnih razloga, uključena u kulturni život i umetnost, male grupe Ijudi visokog, univerzitetskog obrazovanja. Estetske vrednosti nikada nisu društveno najvažnije - vrhunske vrednosti, niti su odlučujuće za opstanak i produženje kulture.

132