RTV Teorija i praksa

kakvi su u tom smislu „ilustrovani prilozi” nego samo čime su ovi prilozi ilustrovani (npr. fotosom ili filmom), logično je pretpostaviti da su i oni u odgovarajučoj funkciji „faktografskog pristupa”. Poslednja sintegma zaslužuje znake navoda stoga što proističe i kao rezultat modela ove analize a ostaje nepoznato koliko je sadržana u pristupu redakcije. Drugo važno ograničenje u zaključivanju nametnuto je prirodom podataka koji se odnose samo na broj priloga u Dnevniku a ne i na njihovo trajanje. Poznato je, naime, da su npr. komentari, osvrti, feljtoni i prikazi pa i intervjui duži od vesti i informacije ali ne i od izveštaja. Uključivanjem dimenzije dužine priloga slika bi se nesumnjivo promenila u korist onoga što bismo uslovno mogli nazvati „analitičkim pristupom”. To, međutim, ne treba izjednačavati sa stavom redakcije jer on se ogleda na mnogo širem planu i kroz izbor vesti, informacija, izjava i sl, kroz organizaciju redosleda priloga itd. a ne ispoljava se samo u načinu obrade priloga. Ostaje, dakle, da se daljim merenjima ukupnog trajanja priloga, prosečnog trajanja priloga raziičitog tipa (od vesti do komentara) ali i daljom razradom modela analize potpunije osvetli „dominantnost faktografskih priloga” koja neposredno proističe iz navedenih podataka u jednom mesecu. ILUSTROVANJE PRILOGA U toku septembra 1978. godine jedna petina priloga (20%) bilaje bez ikakve ilustracije što znači da su se neposredno pojavljivali novinari, spikeri i drugi saradnici televizije. Više od jedne četvrtine (odnosno 28%) priloga bilo je ilustrovano jednim (17%) ili

138