RTV Teorija i praksa

slučajeva. Na to ukazuju i sledeći nalazi u pomenutom radu: a) Ijudi zaista preferiraju kolor fotografije pred crno-bijelim fotografijama”. b) „... kolor fotografije imaju veču denotativnu određenost što je posljedica dodatnih informacija koje sadrže (boja)”. c) „... efikasnost percepiranja crno-bijelih fotografija kod odraslih Ijudi toliko je velika da oni ne osjećaju nedostatak boje u fotografiji, več na neki način doživljavaju crno-bijele fotografije kao da su u boji”. d) s obzirom na kvalitet konotativnog značenja identičnih crno-belih i kolor fotografija postoji „jednoznačno doživljavanje u odnosu na pojmove koji nisu denotativno relevantni.” e) „... ne postoje značajne razlike u intenzitetu konotativnog značenja crno-bijelih i kolor fotografija. Razlike variraju od fotografije do fotografije, od motiva do motiva”. f) „... za emocionalno djelovanje fotografija veću važnost ima sadržaj fotografije nego boja”. Mi nismo do sada istraživali ovaj fenomen i mada navedeni rezultati deluju dosta logično, neophodno ih je proveriti istovremeno proširujući problem i na žive odnosno filmske storije sa televizije jer se i inače o tzv. komunikacionoj vrednosti boja još uvek vrlo malo zna. Nužnost daljeg rada na ovome proističe i iz potrebe povećanja efikasnosti saopštavanja poruka u situaciji kada savremeni gledalac i inače veoma uspešno percepira sadržaje date na fotografiji i filmu, pri čemu se, kao što smo videli, obilno služi znanjem da su prikazani objekti prirodno u boji.

142