RTV Teorija i praksa

ŠOK= UZALUD: „Televizija može da napravi i najgenijalniji program, da prikaže sasvim ekskluzivno delo, kao ono o Zigi Vertovu u Vikend programu, ali ne može da o tome prethodnp ne obavesti gledaoce. Bar da je na početku ove emisije saopštila čime namerava da iznenađuje, smirila bi one koji su nešto drugo očekivali, neku šalu, komiku, zabavu, pa se potom nervirali što su to uzalud čekali... Sudeči po reagovanjima gledalaca, TV izgleda nema više prava na šok, iznenađenje, ona je već navikla gledaoce na ustaljeni red stvari, pa i obaveštenja o tome Sta im priređuje. U ovom slučaju, u ponoč, ona je čak i dužna da izvesti - jer obavezuje, jer nekome može oduzeti deo vremena za čitanje, san ili bilo šta drugo.. Ali, isto tako najpogrešnije bi bilo savetovati ili očekivati da Vikend program bude isključivo zabavan, da čak ima neku čvrstu formulu ili šablon... Ovoga puta bilo je sjajno što je došao Rade Šerbedžija sa svojim pričama i tuđim stihovima, što je pred nama bilo otkrivačko delo o Vertovu i... što se oseća tendencija ka smanjivanju broja voditelja. Lepo, ne samo za one sa nesanicom.” (18. IV 1978) Iznenađenje, ili šok s magnetoskopa ipak je naličje televizije, to je licemerje tehnike pred događajem koji je bio. A kada tom već deponovanom pokušavamo da damo vizuelne koordinate prohoda vremena, to je identično onoj istoj hipokriziji kada se do kraja fiksirana priredba bilo koje vrste, i koja se direktno prenosi, obeležava sa „program uživo”. Naravno, ovo nije u direktnoj vezi sa prethodno citiranom rubrikom, ali kada smo več kod toga, kada televizija ovih meseci (ove godine, takođe) tako bez rezerve koristi trikove, pa dovodeči gledaoce u zabludu o vrsti i načinu na koji ostvaruje kontakt sa gledaocem, sebe stavlja u infantilnu situaciju ~u laži su kratke noge” dolazimo ipak u ozbiljnu nedoumicu. Jer, snimljeni program emitovati kao živ, i kada se to bez lecanja naznači, nije samo varka, mala slatka obmana da se zabavi puk, več zabluda onih koji su u tom poslu i tom mediju. Oni ne znaju da rade ono što ne bi smelo da senadi, a malo po malo dovešče nas i na prag sumnje da gledamo direktno, nenamešteno, čak i fudbalske utakmice, Jedino če nam publika, svojim netaktičnim navijanjem razvejavati te sumnje. Ali to če biti i jedini dokaz, nažalost, da zaista pratimo „program uživo”!

167