RTV Teorija i praksa

trenutaka u životu i smrti nekih istorijskih ličnosti, ili u odsudnim magnovenjima stvaralačkog nadahnuća pojedinih slikara, kompozitora i pisaca, ili u vrtlozima izvesnih događaja koji potresaju svet - koliko je sve to u žiži najnapetije pažnje vremena i sveta u kome živimo. U želji da na svoj način, što će reči svojim izražajnim sredstvima, oživotvori negdašnju stvarnost, ili onu stvarnost koja još uvek traje, dokumentarna radio-drama višestrukim kreativnim činom za sobom ostavlja ono što je u najbližem, najprisnijem srodstvu s umetnošću, za razliku od mnogih drugih i ne samo radio-dramskih formi koje su, kao umetničke discipline, tumačile i, kako su znale i umele, dočaravale odgovarajuće vidove stvarnosti. Dokumentarna radio-drama, dakle, svojim izražajnim, mnogostrukim radiofonskim sredstvima govori o životu, preuzima životne celine ili delove i prilagođava ih jedinjenjima govora, muzike, šumova i ostalih zvučnih efekata preuzetih iz stvarnosti. Ta jedinjenja ponekad su samo izvorni snimak onoga što se uistinu zbilo u datom trenutku i na određenom mestu - a čime se u svom delokrugu bavi i radio-reportaža - a večinom su to montažne rekonstrukcije, studijsM, laboratorijski rad uz nezaobilaznu pomoć jednog ili nekoliko tehnički najusavršenijih magnetofona. U širokom rasponu od tvorevine nalik na upečatljivu radio-reportažu, pa do čudesnih radiofonskih razmera u kojima je neka več minula stvarnost oživljena i transponovana verno otisnutim tragovima koji su ostali iza nje, dokumentarna radio-drama i takozvani dokumentarni program uopšte u delovanju i drugjh masovnih medija, naročito televizije - postaje sve privlačniji, izazivajući Ijubopitljivost i iznenađenja isto onako kao što naučna fantastika danas pobuđuje savremenike i na najdramatičnija traganja, nova saznanja i čuđenja od kojih se razrogačuju oči. Kao što je to u više navrata do sada činio slikom, zvukom i rečju, stvarajući zapažene dokumentarne filmove, Krsto Škanata je ovog puta, u Svedočanstvima Dramskog programa Radio-Beograda, samo rečju i zvukom ukazao i upozorio na uzroke i posledice onih presudnih događaja iz 1948. godine. Škanatina Četrdeset i osma, sročena nadasve sugestivnim radiofonskim izražajnim sredstvima, podseća na osobenu dramu u čijim smo činovima netremice slušali o usponu i o padu Staljina, o njegovim zlodelima koja premašaju sve što je do sada regjstrovano u crnim hronikama čovečanstva, o tvorcima

15