RTV Teorija i praksa

igralištima i drugim „tehnizovanim” uslovima u kojima se deca otuđuju od spontanog i prirodnog, kreirajući neku vrstu sopstvenog rezervata. Zapadnoberlinska dokumentarna emisija Beba u inkubatoru, autora Karlhajnca Knuta, prati borbu za životbebe, prevremeno rođene, osam nedelja, sa 1.500 grama težine. Beba je smeštena u inkubator; uključuju se veštački respiratori, otkucaji srca beleže se na magnetofonskoj traci, roditelji iščekuju, a lekari objašnjavaju kakva je opremljenost njihovih bolnica i kakvi su izgledi održavanja u životu prevremeno rođenih beba. Komentator sinhronizuje događaje i daje dopunske informadje. Dok je beba još bila u inkubatoru roditelji su odlučili da joj daju ime Aleksandar. Ukoliko se malo opustite dok slušate emisiju, ne prateći sve pojedinosti, može vam se učiniti, usled čestog pominjanja imena Aleksandar, da slušate priču o nekoj važnoj istorijskoj ličnosti, Aleksandru Velikom, na primer. Ova emisija spada u tipičnu zapadnoberlinsku dokumentarnu produkciju koja uveliko neguje ambicije da izgradi svoj stil, da dostigne određenu paradigmatičnost dokumentarne škole, što se ogleda i u ambiciozno rađenim emisijama i u pokušajima uopštavanja produkcijske prakse, čemu služi i Fičer-konferencija osnovana u Berlinu. Beba u inkubatoru sledi tu tradiciju preciznog, studijskog rada, uz male egzibicije sa tehničkim zvukom, rad aparata i instrumenata. Ipak emisija deluje nekako hladno, kao da ste prisustvovah oglednom času detaljističkog verizma. NEUTRONSKI BEHAR SUTRAŠNJICE Uz idejnu fragmentarnost orvelovskih antiutopija o robotizovanim Ijudima i idejama, ukaže se i neki zračak boharaste i „leteće” budučnosti, ali bez žilvernovske raašte, sa ukusom seoske iluminacije i tehnizovanog mita o voćnoj plodnosti koja će dokrajčiti i poslednji vid rata, individualnog i porodičnog. Španski autori (Juan Farias i Joaquin Amichatis), u svom radio-dramskom delu Sada i u veku naše smrti. Amin pustili su, ili tačnije raspustili svoju maštu dozvolivši joj da gradi čardake ni na nebu ni zemlji, sa inače plemenitom namerom i tezom o apsurdnosti rata kao načina rešavanja ijudskih problema. Pri tom su napravili i svoju tipologiju ratova, imenujući ih kao . političke, militarističke i individualne. Kao i većina autora koji su zamišljenu budućnost ugradili u konkretno, buduče vreme, i španski autori su vreme dramske

41