RTV Teorija i praksa

masovnog komuniciranja kao svemočnog i svjerješavajućeg medija. To znači da se u takvim društvima ni najboljim komuniciranjem ne mogu riještiti svi društveni problemi, nego samo klasnom borbom i stvaranjem viših energetskih sustava koji če čovječanstvo izvesti iz življenja u polju oskudice. Kad je posebno riječ o shvačanju ovog pojma - komuniciranja - sa stajališta samoupravnog socijalističkog društva, onda se postavlja kao osnovni problem izgradnja komunikacijskog sustava koji neče biti emisiono i difuzijsko sredstvo jedne grupe, nego tribina, zajednički poligon na kojem če se ukrštati pitanja i problemi kao i odgovori i rješenja odozgo, odozdo, slijeva i zdesna, koji če, dakle, više biti centar gdje se informacije stvaraju demokratskim konsenzusom nego mjesto odakle se daju saopčenja i upute što i kako Ijudi, neposredni proizvođači treba da rade. Jer, kako s pravom upozorava P. Novosel, „radni čovjek nije samoupravljač samo onda kad sudjeluje u donošenju odluka. Slično kao što inženjer ne prestaje biti inženjerom i kad ne sjedi za svojim radnim stolom, tako ni radnik ne prestaje biti samoupravljačem i kad ne sudjeluje na sastanku na kojem se donose odluke. U našem sistemu on ima trajni „latentni” samoupravljački položaj. Da bi mogao ostvariti taj položaj, on mora imati uvid u situaciju prije nego što če eventualno neki organ, određena grupa ili određena služba staviti jedno pitanje na dnevni red. Položaj slobodno udruženog radnika pretpostavlja njegovu stalnu orijentiranost u zbivanjima unutar organizacije, poznavanje svega što jest i što bi moglo biti od veče važnosti za rad i poslovanje. Takvo mu znanje otvara mogučnost da i sam stavi određeni problem na dnevni red.” 23 ili da upravlja i regulira svoj ukupni promet materije s okolnim svijetom, što je najviši moguf' ctupanj postizanja slobode pri sadašnjem stanju proizvodnih snaga. Komuniciranje, kao proces opče razmjene informacija između Ijudi, i komunikologija, kao znanost o najboljim mogučim putovima komuniciranja Ijudi nužne su pretpostavke da čovjek konačno zagospodari slijepim prirodnim silama i sam prijeđe iz carstva nužnosti u carstvo slobode.

23 P. Novosel, Delegatsko irtformiranje, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1977, str. 63.

20