RTV Teorija i praksa

Klaus Šening

RADIO-DRAMU TREBA SLUŠATI

Odbrana nestašnog deteta

Ovaj članak* je predavanje koje je autor održao 4. aprila 1979. godine u Hamburgu na Opštem sastanku germanista sa univerziteta. Do sada nije nigde objavljivan. Na Nedelji radija '79. u Ohridu, tokom razgovora s urednikom, ustupio je tekst našem časopisu. Po načinu izlaganja vidi se da nije specijalno pripreman za štampu jer hi u tom slučaju imao drukčiju organizaciju i stil. Ovako je autor tokom usmenog izlaganja više mesta davao pitanjima koja su mu se tog momenta činila važnija za auditorij. Tako su osnovne teze: radio-drama kao novi umetnički rod i radio-drama kao predmet nauke o književnosti, neravnomerno razrađene. Članak i ovakav, zbog tih osnovnih teza, zaslužuje pažnju i van kruga stručnih Ijudi sa radija ne samo što zahteva da sve što je „jezički realizovano”, pa i „govorno”, a ima umetničku vrednost, treba da bude predmet nauke o književnosti, nego što bi - šire shvačen - mogao da bude povod za polemičan stav u odnosu na druga sporna pitanja u kojima je nauka bila pristrasno isključiva. Istorija radija počela je kao istorija „pronalaska koji nije bio naručen”. 1 U početku se ispitivalo šta da se radi sa tim pronalaskom. U novootkrivenom području

1 Bertold Breht: Radio kao sredstvo komunikacije, u: Sabrana dela, sv. 18, Frankfurt a/M, 1967, str. 127.

*(Klaus Schdning, Hoerspiel Hoeren, PLddoyer fur ein vagabundierendes Kind, str. 23.

53