RTV Teorija i praksa

medija ta istraživanja ni do danas nisu završena. Jedan od eksperimenata koji je na radiju odmah započet, bio je eksperiment umetnost. Rezultat je nazvan radio-đrama. Njeni izgledi da preživi zavisiii su od spremnosti za eksperimentisanje onih koji su pomagali pri njenom rođenju. A ko su bili oni? To su bili za umetnost prijemčivi intendanti (urednici, pim.red.), inženjeri tona, režiseri, glumci i, ne na poslednjem mestu, pisci. Eksperimenti sa potpuno nepoznatim novim medijem bili su toliko produktivni i mnogostruki, nivo teoretskih postavki i diskusija o estetskim i komunikativnim problemima novog medija tako visok, da su do danas ostali kvalitativni izazov. Podsečam na radni sastanak „Poezija i radio”, održan 1929. godine u Kaselu, na kojem su učestvovali pisci i saradnici rađija kao Alfred Deblin (Alfred Doblin), Ernst Hart (Ernst Hardt), Arnold Cvajg (Arnold Zweig), Herman Kazak (Hermann Kasack). Podsećam na radio-eksperimente Valtera Benjamina (Walter Benjamin) i Bertolda Brehta (Bertolt Brecht), podsečam na Alfreda Brauna (Alfred Braun) i Arnoa Širokauera (Arno Schirokauer). Nova akustička umetnost - radio-drama nije nastala kao npr, slikarstvo, kao arhitektura, iz organski nastale potrebe ona je nastala kao i kinematografija, kao posledica tehničkog pronalaska. Jedva da je i jedan od tradicionalnih oblika umetnosti imao tako složen početak. A nijedan drugi nije od samog početka imao tako velik proizvodni volumen, Nijedan drugi tako dalekosežan sistem distribucije. Bilo je neophodno da se stvori potreba za umetničkim žanrom koji ranije nije postojao. Naslanjanje na poznate, kulturno

54