RTV Teorija i praksa

Integrisanje u masovni medij - radio koji je ne samo distributer akustičke literature, kao televizija kinofilmova, nego njen jedini producent - stavlja pred radio svojevrsnu odgovornost: on odlučuje o postojanju ili o nepostojanju celokupne umetničke forme elektronske ere. Da ovu umetničku formu održi kreativnom i životnom, radio bi morao da stvori širok slobodni prostor za razvijanje najrazličitijih izražajnih obiika - džinovska izdavačka kuča akustičke literature, u kojoj bi trebaio mnogo šta da ima mesta i da se međusobno „oplođuje”. Samo ovakav, za eksperimente načelno otvoren stav, omogučava održavanje radio-drame kao suštinskog kulturno-društvenog proizvoda. Kako je radio istovremeno sudija umetnosti i njen stvaralac, lako pada u iskušenje da proizvodi i emituje samo ono sa čime se pozitivno slaže. A umetnost se često opire, ne da se meriti, jedva se njom raspolaže, ne odgovara uvek uobičajenim očekivanjima, bilo čijim. Radio-drama tako shvačena jeste do danas eksperiment tolerancije, liberalnosti, eksperiment koji radio čini sa samim sobom. Težak položaj. Ali položaj koji može radio, kao nosioca razvitka jednog savremenog i aktuelnog umetničkog oblika, da učini bitnim kulturnim faktorom koji kulturno-društvenu svest ne samo da informativno odražava nego je i kreativno formira. Pretpostavka za to biia je hrabrost za eksperiment, za skiciranje i ostvarivanje novih mogučnosti koje mogu da budu ponovno prihvatanje nepravedno zaboravljenih ranijih postavki iz razvoja rađija. Istraživanja o fenomenu radio-drame, koja ovo područje napona ne uzimaju u obzir, mogla bi da izgube realnu pređstavu predmeta o kojem raspravljaju.

56