RTV Teorija i praksa

mnogostruke umetničke konkretizacije. Radio-dramaturgija po sebi, čak i sa visokodiferenciranom tehničkom aparaturom, jedva da je dugoročno gledano u stanju da bude inovativna, tj. da sažimajući artikuliše društvenu realnost i našu kompieksnu stvarnost Ona če to biti samo ako se pokaže kao forum svima pristupačan, kao otvoreni kulturni centar. Ma koliko da orijentacija na eksperimentisanje može da bude pretpostavka za umetnički rad, nužno bi bilo, upravo u jednom tako vođenom mediju kao što je radio, da se eksperimentalni radovi organizuju u istraživačkim odeljenjima i eksperimentalnim studijima. Takozvani eksperimentalni studiji koji postoje, najčešće su proizvodna mesta za novu muziku, i jedva da ispunjavaju ovu integralnu funkciju. Večina takozvanih eksperimentalnih radio-drama nisu do sada nastajale u izolovanim eksperimentalnim studijima nego u redakcijama radio-drame koje su eksperimentu dale pilot-funkciju u jednom mnogostrukom programu. Tako postoje eksperimentalni studiji koji, bez tog naziva, već godinama eksperimentišu rađio-dramom. Da navedemo neke: atelje „Crćation radiophonique”, ~BBC-Workshop”, -Workshop”, „Studio za radio-dramu Zapadnonemačkog radija 3”, „Radionica Severnonemačkog radija 3”, i dr. Aktivan eksperimentalni studio ne sastoji se samo od tehničkih aparata; pretpostavka je otvorena koncepcija za kreativne saradnike čiji bi zadatak trebalo da bude da pored proizvodnje i istraživanja rade na daljem postavljanju opšte estetike radija i radio-drame, orijentisane na društvenu stvarnost Radi se o kulturnoj prihvatljivosti i ravnopravnosti u spektru umetničkih radova jedne umetnosti do danas isključivo vezane

58