RTV Teorija i praksa

2 Karl Markus Mihel: Pogovor, u; „Spectaculum”, Tekstovi modernih radio■drama, Frankfurt a/M, 1963, str. 417.

on je napomenuo kako je potpuno drukčije zamišljao inscenaciju mnogih svojih radio-đrama. Isto to je prošle godine izjavio Volfgang Hildeshajmer (Wolfgang Hildesheimer). Štampana verzija radio-drama renomiranih autora, često izmenjena, ukazuje između ostalog na distancu prema nestalnom akustičkom mediju i njegovoj nepostojećoj reputaciji u opštoj kulturno-društvenoj svesti. Kulturno-društveni lik radio-drame i njenih autora, i pored neuporedivo većeg prijema, jeste, kao i ranije, manji nego poezije i drame. Da bi se ovaj lik podigao i učinio ravnopravnim u koncertu ostalih kulturnih medija, trebaio bi da se probudi kulturna svest u kojoj je radio-drama i nastala. Potpuno hermetična poema možda je više ugrađena u našu kulturnu svest od manje hermetičnog komada akustičke književnosti. Pesma kao konstituant književnosti, iirike, integrisana je u kulturnu tradiciju. Radio-drama usmeravana, nestalna i mlada, tek počinje polako da ulazi u opštu kulturno-društvenu svest. Skepsa u vezi sa ograničenošću i nestalnošću akustičkog medija, navela je možda Karla Markusa Mihela (Karl Markus Michel) da svoj premalo poznati pogovor Izboru radio-drama, izdavač Zurkamp (Suhrkamp), iz 1963. godine, završi primedbom potpuno vezanom za književnost: „Zbog toga tekst ne treba da se bezrezervno preda sferi akustičkog u kojoj bi da nađe jednu novu realnost, on mora da ostane u svojoj prvoj, književnoj sferi koju je u stanju da sačuva samo štampano slovo”. 2 Ovo stanje - nekoliko godina pre Nove radio-drame - pokazuje maksimalnu distancu koju je ono opštepriznato, vezano za pisanu književnost, zauzelo prema jednoj

62