RTV Teorija i praksa

• Ernst Jandl; O radio-drami Friderike Majrehers ~Zwolf Hauser - oder M6zvenpink ”, u: „ProtokoIIe”, 1977,2, str. 287.

preobrate u radio-dramu, zato je moguće, a verovatno i zahvalno, da se zbirke tekstova, koje se danas nalaze u štampi, pregledaju da li tu postoje potencijalne radio-drame”. 4 Književnost i akustička književnost: to je harmoničan prelaz. Tu akustičko-književno delo nije samo interpretacija književnog dela nego autonomno ostvarenje kao i ono samo. Ovo shvatanje koje su uveli sami autori a neki dramaturzi tražili, imalo je posledica i bilo jedna od pretpostavki za novu, otvorenu dramaturgiju. Svesno oslobađanje književnog teksta kao književnosti i potencijalne akustičke književnosti, navelo je neke pisce da se i sami upuste u akustičko realizovanje svojih tekstova. Pa čak i da utiču na proces akustičke proizvodnje. Pisac postaje stvaralac radio-drame, on proširuje svoju književnu praksu. Postaje inženjer akustike. On produžava proces proizvodnje. Akustičko ostvarenje je autentično. Ovo bavljenje novim akustičko-tehničkim alatom delovalo je produktivno na praksu književnog rada, sada proširenog. Nastaju tekstovi, partiture, notacije koje se u potpunosti odnose na akustičku realizaciju i koji ne mogu više da budu prihvaćeni samo kao tekstovi za čitanje. Ove notacije su potpuno prožete akustičkim pojmovnim svetom. Izgleda da nema više smisla analizirati ih nezavisno od njihove akustičke realizacije, osim kao vrstu književnog koncepta. Još jednom Ernst Jandl: „0 rukopisu za radio-dramu: moglo bi se pokušati i reći da su čitljivost i karakter radio-drame obrnuto proporcionalni, tj. tek onda može da se govori o rukopisu za radio-dramu ako on pokazuje da je autor pre realizadje takoreći ,unapred čuo‘ svoj tekst, da je akustički svet ove radio-drame bio prisutan već kod autora

64