RTV Teorija i praksa

0 jeziku se još susteže da u jezik übroji i takve glasovne tvorevine koje doduše naši govorni organi proiznose ali od njih ne nastaju reči i rečenice. To je stvar definicije 1 predstave koju čovek ima o sebi i o čovečanstvu” - primečuje Franc Mon (Franz Mon) i nastavlja: - ~Za poetu sve ove artikulacije spadaju u jezik jer imaju značenje: slušalac ih razume, one uspostavljaju vezu, imaju sadržaj (...) nešto znače - dakle one su jezik”. 7 Isto tako i izražajni potencijal Ijudskog glasa u radio-drami ponovno istražuju pisci-režiseri i kompozitori, kao i zvuk i asocijativni potencijal šumova i tonova svake vrste. Počeci akustičke gramatike. Treće: postoje dela za slušanje, drukčija od teksta ili partiture, isključivo nastala isecanjem, montažom, mikrofonom: književnost na trakama. U književnosti na trakama nalazi se socijalizujući karakter koji ne može da se prečuje. Pisati književnost, uopšte pisati, za mnoge je neuobičajena aktivnost izraza. Govoriti je uobičajena. Traka „notira” ovaj jezik - čini ga upotrebljivim za konstruktivni akt. „Progovaranje” inače anonimnih konzumenata u masovnom mediju, vanliterarno je faktor kojeg ne treba potcenjivati. Književnost na trakama: akustički dokumentovana igra uloga, reportaža usmerena na konkretno iskustvo, operativna montaža - to su pretpostavke koje i omogučavaju realističko-faktografsku radio-dramu čiji je uticaj na aktuelnu pisanu književnost sve jasniji, ili se secira akustičko-dokumentarno u javnom govoru, analizira, ponovno slaže i vraća kao pokušaj kritičkog odgovora, stavlja u opticaj, asimilira u permanentni program a onda postaje deo javnog pričanja. Primera ove književnosti na trakama - kao književnosti

7 Franc Mon: Radio-drame se prave, u: ~Text und Kritik 60”, oktobar 1978, str. 53, izd. Hanc Ludvig Arnold. 67