RTV Teorija i praksa

obrađene, s druge strane, može da uslovi i određeni nivo deformisanosti istine. Naravno, isti princip važi i pri procenjivanju istina eksponiranih preko estetičkih poruka, uz određena odstupanja. Ta odstupanja su vezana za okolnost da nešto što je u procesu oblikovanja semantičkih poruka tek jedna od mogučnosti tretiranja događaja, mogućnost da se ovaj (događaj) interpretativno-vrednosnom komponentom razloži na ono što je u strukturi zbivanja realno, s jedne i moguče, intencionalno, s druge strane, to je u procesu oblikovanja estetičkih poruka upravo zakon njenog opstanka. Naime, estetička poruka - budući zasnovana na metaforičko-simboličkom udvajanju realne stvarnosti u njen apstraktno-estetički ekvivalent, po pravilu je okrenuta intencijama događaja, empirijskog iskustva; u tom smislu ona je sva okrenuta simboličkom asociranju onih strana pojava ili procesa koje se ne mogu na bazi verbalno-logičkih denotacija, jezikom diskurzivnog mišljenja, razotkriti u svoj svojoj kompleksnosti, Time je zapravo, i motivisana teorija o simboličko-značenjskom nadgrađivanju realnog i simbolički reprezentovanog u ravni estetičkih poruka, dela. Pošto su ta dela, estetičke poruke, motivisane upravo dramatikom konflikata koji opstoje na rasponu realno doživljenog iskustva i njegovih intencija, na protivurečju faktičkog i vrednosno-projektivnog, onog što je tek u projekciji stvarno, to se na toj istoj osnovi i otvara ničim ograničen prostor metaforičko-simboličkog distanciranja estetičkih poruka u odnosu na njihovu iskustveno-predmetnu podlogu. Otuda proističu i dva kriterija, prema kojima je a priori moguće proveravati objektivnost - istina - propozicijskih i umetničkih. Na te kriterije nas upučuje i sama okolnost da se vrednosno-interpretativno nadrastanje realnih zbivanja (u strukturi semantičkih poruka) jednom javlja kao mogućnost izneveravanja biča objektivne stvarnosti, a drugi put ta ista procedura oblikovanja poruka postaje tek apriorni uslov konstituisanja simboličko-estetičke zamene realne datosti (posredovane estetičkim porukama). To, praktično znači da produbljivanje simboličko-značenjske distance na rasponu: poruka - objektivna datost, u slučaju obrazovanja semantičkih poruka, može imati za posledicu potpunu degradaciju elementarnih pretpostavki na kojima počiva vrednost objektivno zasnovanih istina, i obratno, ta ista mera produbljenosti semantičko-značenjske distance u postupku oblikovanja estetičkih poruka može tek da označi tendenciju ka što intimnijem povezivanju forme i sadržaja; to otuda vodi bližem srastanju umetničkih ideja sa likovno-figurativnom strukturom umetničkih dela, mimo koje se ta ideja ne bi mogla estetički da ovaploti, tj. čulno-estetički da eksponira (kao »čulna ideja«).

173