RTV Teorija i praksa

dijalektičkim protivurečnostima. Na taj način, ono što je tek jedna naknadna mogućnost u slučaju informativnog čina recipročna razmena informativnih činjenica - to je, po pravilu, apriorni uslov razmene estetičkih poruka, njihovog posredovanja. Jer, estetskim sadržajima posredovana komunikacija između autora dela i publike, recipijenata, može da se ostvari jedino ukoliko se informativno jezgro poruke pojmi potpunim angažovanjem čulno-afektivnih i intuitivno-misaonih predispozicija. Tom vrstom sadržaja posredovana saznanja ne tiču se aps-traktno-logički formulisanih činjenica; činjenice, naime, na kojima je sazdana estetička poruka plod su estetskog procenjivanja i uobličavanja realne stvarnosti, a sam način apstrahovanja opipljive stvarnosti (recimo, Ijudskog čulnog iskusti'a) u formama kojima je simbolički organizovana estetička poruka do te mere je »čulno opipljiv« da je teško razlučiti iluzorno od realno postojećeg - pejsaž na platnu u odnosu na geografski postojeći predeo; figurativna skulptura u odnosu na označeno, odnosno filmski spektakl prema empirijski datom zbivanju su ponekad do te mere identični da se upravo zbog te čulno-opipljive veze, iluzorna stvarnost i doživljava kao autentična. Intenzitet simboličkog poistovećivanja iluzornog sa realnošču datog je fenomen koji se, prema tome, javlja kao uslov doživljavanja i poimanja estetičkim porukama posredovanog sadržaja i, kao što je poznato, ne javlja se u procesu dekodiranja semantičkih poruka, niti je uslov njihovog prijema. To je tako zato što su estetski sadržaji vrsta informativnog jezgra koje se kao oblik saznanja artikuliše likovnim jezikom, pa je zbog toga doslovno-logički i neprevodljivo jezikom diskurzivnog mišljenja. Sva naša saznanja dostupna jedino osećajnoj formi svesti ili suđenja vezana su za sferu čulno-estetske prakse, te su izvan mogućnosti da na adekvatan način budu iskazana suđenjem u formi logičkog mišljenja tj. posredovana u formi semantičkih poruka. Ali, zato i poruke organizovane u mediju nediskurzivne komunikacije, u terminima likovno-figurativnih sistema značenja ili formi ovladavanja realnom stvarnošću, mogu biti pojmljehe samo ukoliko se s dejstvom estetičkih poruka stimuliraju na određeni tip doživljavanja, estetski prosuđenog i uobličenog iskustva, oni kojima je poruka dostupna, I, naravno posredstvom tih mehanizama praksom već iskristalisane forme emocionalnog iskustva se uzimaju kao simboiička zamena za asocirana psihološka stanja, kao poseban umetnički (jezički) kod kojim se dešifruju - poimaju estetičkom porukom sugerirana emocionalno-afektivna iskustva. To, ujedno, znači da se ta vrsta poruka ne može širiti jednostrano i jednosmemo, poput

178