RTV Teorija i praksa

Kriza kapitalizma manifestuje se kada kapital kao otuđena čovjekova snaga pokušava da, obezbjeđujuči uslove sopstvene reprodukcije, dominira cjelokupnim sferama čovjekovog života, a revolucionarne snage društ\ ? a pokušavaju da afirmišu čovjeka i njegovu istorijsku praksu kao Ijudsku i humanu. Kriza kapitalizma posebno je uzrokovana razvojem radničkog pokreta, raspadanjem kolonijalnog sistema i s’b'aranjem svjetskog socijalističkog sistema. Ona zapravo vodi premještanju odnosa u korist socijalizma i svjetskog revolucionarnog polcreta. 7 lako je postojanje snažne krize kapitalizma evidentno mora se napomenuti da je taj društveni oblik još uvijek rezistentan na mogučnost revolucionarne promjene. Marksova je istorijska zasluga što je, govoreči o tendencijskom padanju profitne stope, kao mehanizma transcendiranja kapitalizma, postavio pitanje zašto to padanje nije „vece i brže”. Došao je do saznanja da postoje i uzroci sa dejstvom suprotnim padu profitne stope. 6 Ako je u domonopolističkom kapitalizmu pad prohtne stope bio posljedica djelovanja konkurencije, ekonomskih Imza itd„ u monopolističkom kapitalizmu se afirmiše praksa vlada]ucih klasa da onemoguče proces padanja profitne stope, a time i ua osujete strukturalnu krizu kapitalističkog društvenog odnosa reprodukcijom uslova njegove eksploatatorske egzistencije. Ovaj proces restrukturisanja kapitalističke produkcpe i reprodukcije se odvija ne samo u okviru relacije poiedinacnog kapitalističkog društva nego u cjelini međunarodmh okvira kapitalističkog Ova strategija, pnje svega poiacava proces uvećavanja mnogobrojnih faktora suprotmh padu profitne stope što vodi ka premještanju neposredmh uzrocmka strukturalne krize od nemonopolističkog ka monopolishckom kapitalizmu. Najprije, ova tendencija indikativna je u situacip kada nosioci procesa obuzdavanja i kompenzovanja pada profitne stope postaju koncentrisam i centrahzovam kapita i koji se nalaze u čvrstoj sprezi sa represivmm pohtickim aparatima kao ..džinovskim institucionahzovanim monopolima koji organizuju i kontrolišu kako međunarodnu pod|du rada i plasman investicionih ulaganja, tako i radnu snagu. izvore energije i sirovine.

7 a. Sam, Kriza i revolucionarni subjekt. Subotica, RU „Veljko Vlahovic”. 1980.

a K. Marks. F. Engels, Dela. t..XXIII, g1.14, Beograd, „Prosveta", 1974.

s 2. Vidaković. Svet kapitala danas. Subotica, RU „Veljko Vlahovic”, 1979.

148