RTV Teorija i praksa

S druge strane, odlaganje strukturalne krize vodi njenom transponovanju u posebne sfere društvene prakse: urbanom razvoju, školstvu i obrazovanju, stanovanju i kolektivnim službama, ekološkom kompleksu, sociodemografskim problermma, itd., koji u svojoj sveukupnosti izražavaju stvarnu krizu građanske civilizacije. lako je kriza evidentna njeno destruktivno manifestovanje sanirano je upotrebom enormnih neproizvodnih troškova kapitalističke društvene reprodukcije. lo Proces premještanja kriznih žarišta iz centra kapitalističkog procesa u „periferne pojaseve” pojačava deformacije i krize zavisnih zemalja u svim oblastima njihovog razvoja." Ovim procesima premještanja žarišta strukturalne krize treba dodati i uvečanje akutnih kriza prirodnih uslova produkcije i društvene egzistencije Ijudi a što se manifestuje u obliku krize energetskih izvora, krize obradivog zemljišta i poljoprivrede, odnosno sveukupne krize biosfere i ekološkog sistema, koje povratno i kumulativno djeluju na proizvodnju dominantnih kapitala i reprodukciju njihovih društvenih odnosa. Strukturalna kriza kapitalizma radikalizuje klasnu borbu, Ali, na tendenciju afirmacije klasne borbe monopolistički kapitalizam odgovara pojačavanjem represivnih aparata za suzbijanje i njeno gušenje, dakle, na revolucionarne procese odgovara kontrarevolucionarnim mjerama u međunarodnim okvirima, zatim pokušava da ostvari integraciju antagonizma proleterske klasne borbe i da „mijenja” odnose proizvodnje i društvenih sistema tako da takvi represivni aparati predstavljaju stvarnu okosnicu klasnih, eksploatatorskih odnosa proizvodnje. Naravno, za svaki od ovih načina osiguravanja uslova socijalne egzistencije i letalne agonije kapitalističkog sistema neophodni su ogromni neproizvodni troškovi kapitalističke društvene reprodukcije koji, kao rastuči troškovi društvenog sistema, umanjuju dio ukupnog viška vrijednosti za kapitalizaciju, za proširenu reprodukciju kapitalizma. Iz toga proizlazi da je i osnovno obilježje savremenog kapitalizma „logika involutivne tendencije” koja proizlazi iz situacije kada vladajuće klase pokušavaju da rastuće protivrječnosti globalnog kapitalističkog sistema onemoguće putem suzbijanja revolucionarnih potencija radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta. Istorijska involutivna tendencija savremenog kapitalizma proizlazi dakle iz uslova pretvaranja protivrječnosti njegovih procesa iz

Vocn * u: P-A.Baran, P.M.Sweezy, Monopolni kapital, Zagreb, Stvarnost, iyby.

" Otuda, npr. i kapitalova potreba za ratom, recimo u Vijetnamu.

149