RTV Teorija i praksa

postaje kontrolisan u svom alijenirajučem obliku, a razvijena tehnologija informisanja kao izraz masovne produkcije roba i reklamno ideološko-kozmetičkog insistiranja na individualnoj konzumaciji i političkoj nepolitičnosti, pojavljuje se kao snažno sredstvo represije i manipulacije. Građanskom društvu nije, kako je to mislio Danijel Bel (Daniel Beil), inherentan „kraj ideologije”, nego, naprotiv, njega odlikuje, i kada se to na izgled ne primječuje, prožetost snažne ideologizacije l4 procesa ne samo materijalne proizvodnje nego i ukupne društvene reprodukcije. ls „Sredstva masovne transportacije i komunikacije” - napominje Herbert Markuze (Herbert Marcuse) - „robe za stanovanje, hranu i odijevanje, neodoljiva produkcija industrijske razonode i informacija - donose propisane stavove i navike, izvjesne emocionalne i intelektualne reakcije koje povezuju, više ili manje ugodno, konzumatore s proizvođačima, a preko ovih s cjelinom. Proizvodi indoktriniraju i manipuliraju; oni proizvode krivu svijest koja je imuna spram svoje krivosti. Kad ovi beneficijalni proizvodi postaju pristupačni sve večem broju Ijudi u sve više slojeva, tad indoktrinacija koju oni nose prestaje biti publicitet; ona postaje način života. To je dobar način - mnogo bolji nego prije - i, kao takav, on se protivi kvalitativnoj promjeni. Tako nastaje model jednodimenzionalne misli i ponašanja u kojem su odbijene ili reproducirane na određenje univerzuma postojećeg, one ideje, aspiracije i objektivne mogučnosti koje, po svom sadržaju, transcendiraju postoječi svijet rasuđivanja i akcije. One su redefmirane racionalitetom danog sistema i njegova kvalitativnog rasta”. 16 Pored toga što posjeduju ekonomsku moć i političku vlast vladajuče klase, ukoliko žele da imaju apsolutnu dominaciju,

14 Pojam ideologije nastao je negdje pri kraju 18. stoljeća kada ga je Desti de Trasi (Desttut de Tracy) upotrijebio za označavanje nauke koja za predmet anaiize uzima pitanje porijekla i zakona djelovanja „ideja" kao ukupnih psihičkih faktora u njihovom odnosu prema jeziku. U Napoleonovoj upotrebi ovaj je pojam dobio pejorativno značenje - „ideolozi" su političke sanjalice (grupu francuskih filozofa koji su izražavali republikanska, njemu opoziciona shvatanja, Napoleon je nazvao ideolozima nastoječi da ih obezvrijedi imputirajuči im teorijske stavove koji su daleko od stvarnosti). Kod teoretičara hegelijanske provenijencije, riječ „ideologija" djeiimično se upotrebijavala za označavanje saznajnog procesa posmatranog iz aspekta njegove subjektivne strane. Marks i Engeis su pojam ideologije upotrebljavali u dva značenja: u pravom značenju su pod pojmom ideologije podrazumijcvali iskrivljenu, ograničenu, zbog egzistencije klasnih, grupnih i drugih parcijalnih interesa, lažnu svijest koja izražava otuđenje čovjeka u društvu, a u drugom, cijeli sistem mižijenja jedne epohe, odnosno „društvenu svijest".

16 Doista, Bel tvrdi da nije nikada isticao da je došao „kraj svih ideologija". Naprotiv. Kao izraziti građanski teoretičar, on ističe da je došao kraj „starih ideologija” pod kojima podrazumijeva one ideologije koje su imale za cilj da smanje druStvene nepravde koje se čine radnicima. Drugim riječima, došao je kraj marksističkoj ideologiji jer je ona izgubila svoga socijalnog nosioca - radničku klasu.

151