RTV Teorija i praksa

moraju imati obezbjeđenu i ideološku dominaciju. l2 Dominacija vladajuće klase ostvarena je ako su njene misli vladajuće u jednom društvu. 18 Vladajućim klasama ideologija služi za opravdanjej ućvršćenje njihove klasno-eksploatatorske dominacije a potlačenim klasama za osporavanje i onemogućavanje te dominacije. S druge strane, potlačene klase predstavljaju svoju ideologiju alternativom dominantne ideološko-političke koncepcije. Stoga j e u pogledu realizacije njenih ideološMh nazora i ostvarenja njenih klasnih interesa veoma presudno pitanje raz\njenosti klasne svijesti. „I bez potcjenjivanja stvarne djelotvornosti takvih ideološMh momenata” - ističe Lukač (Lukacs) - „mora se ipak ustvrditi da je borbena snaga neke klase to veća što s boljom savješću može imati vjeru u vlastitu pozvanost i što je sa nesalomljivim instinktom sposobna da sve pojave prožme prema svome interesu.” 19 Značenje ideologije u pogledu reprodukcije socijalnih uslova klasne egzistencije je veliko. Tim prije što se ideologija pojavljuje kao potencijalna snaga funkcioniranja određenog socijalnog sistema. Ona utiče na intenzitet manifestovanja klasnih sukoba, određuje polje odvijanja sukoba kao i mogućnost (ili nemogućnost) njihove institucionalizacije. Ideologija učvršćuje moć društvenih grupa i klasa, ona je genetičM i kauzalno povezana sa određenom grupom, klasom ili dijelom drušhm. 20 Klasna funkcija ideologije ogleda se ne samo u činjenici da ona omogučava dominaciju vladajučoj klasi nego i u činjenici da toj klasi omogućuje i da se konstituiše kao vladajuča klasa. 21

1« H.Marcuse, Čovjek jedne dimenzije, Sarajevo, „Veselin Masleša”. 1968, s. 30. Značaju ideološke hegemonije posebnu pažnju P okla "'“ fAntonio Gramsci). On je odbacivao pogrešna shvatanja o burzoaskoj drzavi kao državi-sili, mehanizmu vojnog i policijskog nasilja, ishčuć. da )e drzavcj j ad “ sl ' nolitike i kulture diktature i hegemonije, pnnude i pnstanka. Za Gramšija drz fe hegemonija uokvirena prinudom. Pođ hegemonijom (klase) P°*' az “ e mijevao kako fizičko, tako i intelektuaino-moralno i kulturno vcrfstvo koje nije silom nametnuto nego je dobrovoljno prihvaćeno . od drugih d.jelova druJtva. Iz ovakvih giedišta kod‘ Gramšija nastaje i koncepdja socijahsbćke revoluc.je: proletarijatu nije dovoljno da samo preuzme vlast nego I da izvrši, zadobivanjem pnstanka, intelektualno-moralnu reformu društva. Vidjet u; A.Gramši, Izabrana dela. Be ograd, „Kultura”, 1959, s. 254.

.8 K.Marks, F.Engels, Rani radovi, „Sloboda” Beograd, „Napnjed” Zagreb, s.a., s. 393-394.

1« G.Lukfcs, Povijest i klasna svijest (Studija o marksističkoj dijalektici). Zagreb, „Naprijed”, 1970, s. 130. 20 Z.Bauman, Marksistička teorija o društvu, Beograd, „Rad , 1969, s. 115.

152