RTV Teorija i praksa

Čovek koji je izgubio tri sina, ženu i majku nadživeo je nesreću svega nekoliko dana. Poludeo je i otišao u šumu nad selom Seljaci su ga sretali, ali s njim nije više bilo moguće razgovarati. Našli su ga prekjuče mrtvog. Presvisnuo je od tuge. Pitamo za još nekog ko je izgubio više članova porodice. U selu Donji Grbalj čovek po imenu Miloš Carevič izgubio je ženu i dvogodišnju ćerkicu, a njegovom bratu je takođe poginula supruga. Je li daleko selo Donji Grbalj? Nije. Sasvim je blizu. Doručkujemo sva trojica kajganu. Za drugim stolom, \ddimo, doručkuje ekipa XV Zagreb. Osim nas i njih nikoga više nema u prostranom restoranu. Recepcioner, mlad čovek. za to vreme priča nam šta se s njim dešavalo petnaestog aprila. Bio je u baru, zamenjivao druga. Kada je počelo da se trese izleteo je iz zgrade kao lud. Viknuo je samo drugovima u kuhinji: - „Deca su mi u kuči”. On uopšte ne zna kako je seo u kola, kako je vozio, kuda je išao. Kako je došao do kuće. Uopšte ne zna kako u vožnji nigde nije udario, ili poginuo. Jednostavno, ne seca se te vožnje. Kada je došao pred kuču video je srušen zid. Video je i kako dvojicu suseda, odranih lica, unose u kola hitne pomoći. Uskoro je saznao; deca su mu bila kod brata. Ništa im se nije desilo. Izlazimo iz hotela. Prohladno. Kiša je prestala. Toliko još ima vode na putu da crveni Citroen GS liči na hipopotama koji biaženo trčkara po blatnjavoj baruštini. Tomo vozi veoma dobro, ali svakako na previše takmičarski način. Kao da želi da prestigne neka druga crvena kola u kojima tri naša dvojnika žure na kuda i mi. Ne znam. Možda nisam u pravu što se tiče vožnje. ]a nikada ne bih vozio tako. Pejzaž se menja. Skrećemo sa magistrale u zaleđe. I čim više ne vidimo kuče, napukle ili srušene, več samo pastoralni svet zelenih dolina i sivog kamena, u nas se vraća ono osećanje ravnoteže koje uvek imamo kada posmatramo idilične pejzaže.

164