RTV Teorija i praksa

tome nivo akustičke poruke radio-dramskog umetmckog dela uspoštavlja ne samo fenomen estetskog. nego implicira, buduci u suštini jezik u širem smislu reči, daleko obuhvatmje podrucje, to jest: „pitanje o bitku i istini” na koje valja da odgovon, između'ostalog, i njegova ideološka poruka. Akushčka poruka radio-dramskog umetničkog dela artikulise ~raz-govor mislienja i biče - bitka izgovoren u jeziku”. 3 Već u svom jezgru akustcka poruka radio-dramskog umetničkog dela je pohgrafija: s ]edne strane, budući poiesis, ona uspostavlja realm estetski svet, to jest na umetnički način objektivira, u suštm estetski odnos. Ja Drugi a s druge, otvara mogućnost razumevanja ]ezika kao „razgovora između ’prirode* i ’duha‘ svijeta i povi]est, cov,eka i svih stvari”. 4 b) Radio-dramsko umetničko delo u trenutku izvođenja uspostavlja u perceptoru određen značenjski totahtet koji ,e na bitan način povezan s njegovom estetskom pohgrafi]om. Značenjska gramatka radio-dramskog umetmckog dela raskri se prvenstveno kao estetska spoznaja. Na jedno, stram ova se estetska spoznaja promoviše kao „repertoar simbohcko ekspresivno - mimetčkih značenja” (Stefan Moravski). a na drugoj kao transformacija pomenuth znacenja na psiholosku. etčku, gnoseološku, aksiološku i ideološku ravan. Tako se radio-dramsko umetničko delo kao estetska pohgrafija raskriva kao višeznačna, višekodna i višemodelska ]ezička tvorevma kao konflikt između unutarznakovmh sistema i sistema ci)i se modeli nalaze izvan unutartekstovne orgamzacpe (psihologpa, etka, ideologija). Radio-dramsko umetničko delo nai mvou značenja pokazuje se kao, da upofiebimo rec Julpe Kristeve, volvlog to jest kao „onaj koji govori mnogim znakovmm sistemima”. Zvukovna i značenjska lim,a radio-dramske este poligrafije u svakom momentu izvođenja dmamizovane su do Lvo?gde nam se one prikazuju kao spolja i iznutra. jedinstvene i što je najvažnije, u svojoj sinkretskoj disperzip. istovreme . Konflikt između semiotčke i semantčke estetcke funkcije u radio-dra askom umetničkom delu ne postop, Znakovno-lepo značenjsko-lepo pulsiraju jednakovremeno tvoreci gramatcki, logički, semantčki i estetski jedan višeglasm totahte mfimtisee. Višeznačnost, višeslojnost u svojoj krajnjoj konsekvenci nužno

2 Mikel Difren, Estetika i filozofija, „Treći program Radio-Beograda , Zima 19/1, str. 171.

a Danilo Pejović, fezik kao iskustvo svijeta, „Forum", 1971/1-2, str. 72. 4 Danilo Pejović, op. cit, str. 76.

190