RTV Teorija i praksa

delo tvori sistem reči, rečenica, smisla, šuma, muzike (tišine) što sve zajedno čini „jednu sadržinu i daje mu formu" i, konačno, omogučuje „pojavljivanje duhovnog sadržaja” jednog bića koje tek s aspekta duhovnosti „dobija modus egzistencije” (Ivan Foht). „Veza između prednjeg plana i pozadine u umetničkom delu” - veli Hartman - „čvrsta je i samostalna”. Pozadina je ono transcendentno, ono što tvori duhovno. Prednji plan - materija i njena organizacija - čine na umetnički način strukturiran sistem znakova iza kojih se probija svet duha i duhovnih vrednota. Culno-konkretni prednji plan u momentu izvođenja radio-dramskog umetničkog dela istovremeno izmiče „u irealnost onog što se samo pojavljuje” - u svet transcendentnog i duhovnog. Akustička gramatika radio-drame, značenje i smisao, vezujuči se za prikazani svet, izlažu istovremeno jedan paralelni svet duha, polivalentan, bogat značenjima i koji nadilazi (nadgrađuje) realni prostor materije. Stoga je, kaže Hartman, „potrebna posebna snaga oblikovanja poetskog izraza da se ta sredstva (reč, šum i muzika - prim. B. T.) uzdignu iznad puke igre i učine zaista izražajnima.” 9 Tek ukoliko umetnik u umetničkom delu postigne takvu snagu „pojavljuje se ono što je neopažljivo, duševni i duhovni život” (N. Hartman). Sinteza prednjeg plana i pozadine događa se u toku slušanja, sukcesivno, „i to na osnovi jednog sasvim određenog unutrašnjeg jedinstva i celovitosti” radio-dramskog umetničkog dela. Ovo određeno unutrašnje jedinstvo, ontički gledano, čine slojevi radio-dramskog umetničkog dela. Mnogoslojnost svakog umetničkog dela, pa i radio-dramskog, predstavlja, kaže Hartman, „estetski uslov njegove dubine i njegovog bogatstva, njegove punoće smisla i značenja, ali istovremeno, i to ne na poslednjem mestu, i njegove estetske vrednosti, lepote. Jer, sa nizom slojeva raste konkretno bogatstvo celine; raste odnos transparencije koji homogeno napreduje od sloja do sloja i čudo konkretno opažajnog pojavljivanja. A od ovoga zavisi lepota predmeta.” lo Koji su to slojevi i kako se realizuju u concretumu izvođenja radio-dramskog umetničkog dela? Slojevi su to, utvrdimo još jedanput, pojavljujučeg iza kojeg se snagom objektivacije raskriva poligrafija duhovnog i metafizičkog. U sintetičkoj interpretaciji Hartmanove Estetike što ju je izveo Ivan Foht u svojoj knjizi Uvod u estetiku tabelarno su

9 Nikolaj Hartman, op. cit., str. 127. 10 Nikolaj Hartman, op. cit, str. 197.

193