RTV Teorija i praksa

i tako redom. Imanentno usavršavanje materijala u pravcu koji je nužan i logičan za svaku umetnost posebno mora postiči svaki od navedenih stvaralaca. Estetski akt stvaraoca, u okvirima jedne opšte teorije stvaralaštva, „čisto je estetski stav (...) u kojem se estetski subjekt jednostavno prepušta predmetu da na njega djeluje” (Ivan Foht). Jedna ontologija svesti stvaraoca (uvek nužno shematizovana i diskurzivna), svesti koja konstituira estetski akt, kreče se od inteligencije, intuicije, imaginacije, irealnog ka ekspresiji, estetskom interesu (intenciji), imanentnom racionalitetu. Estetski akt stvaraoca radio-dramskog umetničkog dela, na osnovama rečenog, sličan je ma kojem estetskom aktu stvaraoca bilo koje umetnosti. Ima, međutim, nešto što stvaraoca radio-dramskog umetničkog dela razlikuje od pesnika, vajara, slikara ili kompozitora. Svest stvaraoca radio-dramskog umetničkog dela, naime, učetvorosručena je svest kojoj je cilj jedno umetničko delo. Nikada ne smemo da smetnemo s uma da umetnost radio-drame ostvaruju uvek najmanje četiri čoveka (četiri umetničke svesti): pisac radio-drame piše rečima šifrovanu partituru (tekst), ton-majstor zvukovno uobličava tekst, (pitanja: kako su rešeni tonski ambijenti i da li su tonski efekti u funkciji drame), reditelj vodi računa o leksičkoj diferencijaciji likova, o njihovim postavkama spram zahteva teksta, o poruci pisca teksta koju on, reditelj, u skladu sa svojom vizijom teksta valja da ukomponuje u zvučnu kulisu teksta da konačan smisao, na kraju, glumci, saobrazno tekstu i rediteljevim zahtevima spram teksta, putem specifične glume pred mikrofonom ostvaruju ideju pisca partiture, ideju reditelja, ton-majstora i svoju. Kažemo radio-dramsko umetničko delo postoji provedeno kroz svest četiri stvaraoca. Preostaje mu da se u trenutku emitovanja sretne sa svešću primaoca, njegovim privatnim svetom i da sa njim uspostavi dijalog. Dijalog je uslov sine qua non postojanja radio-drame. Kažemo: radiodramsko umetničko delo postoji totalno tek ukoliko pred sobom ima svest koja ga sluša, misli i doživljava, koja prima njegove formalne, značenjske i duhovne vrednosti. Esteteki akt primaoca ima karakter sinteze: on se nalazi na početku ina kraju događaja estetskog bivstvovanja radio-dramskog umetničkog dela. ~U svim estetskim oblicima (pa i u radio-drami - prim. 8.T.) organizujuča sila jeste vrednosna kategorija drugoga, odnos prema drugome, obogačen viškom viđenja radi transgredijentnog završetka”. 14 Uspostavljajuči drugoga, vezujuči drugoga za sebe (za svoj polisemički oblik i polifoni sadržaj i poruku) radio-dramsko umetničko delo konstituiše svoj vlastiti cogito. Jer, upravo „recipijent (slušalac) u stanju je

196