RTV Teorija i praksa

neprestanom dijalogu sa samim sobom i sa Drugim. Konkretaa izvedba radio-dramskog umetničkog dela njegova ]e kompletna stvarnost: vremenska i prostorna, njegova, da tako kazemo, svakodnevica. Ova „svakodnevica” uvek ukljucuje Drugog i inherentna je njemu. I kao što Moris Merlo-Ponti kaze da ~u korijenu svib naših iskustava i svih naših refleksi)a nalazimo bitak koji neprestano prepoznaje sebe, jer on je svoje znan)e o sebi i o svim stvarima”, tako i radio-dramsko umetmcko delo uključuje u svoje postojanje bitak Drugog kako bi aktvno moglo da postoji i da se u realnom svetu prepozna)e. Distinkcija između estetskog predmeta radio-drame i Dru S°S ne postoji. To je jedna „savršena, u sebi zatvorena cehna Sklad dveju imaginacija, imaginacije dela i imagmacije susaoca, savršen je ma koliko realnost govorila suprotno. Tacnpe, _ unutrašnja istomišljenost shvačena je idealno a međusobm _ dijalog delo - slušalac. o kojem smo ranije govonli. uhvacen )e na planu realiteta. Cogito radio-dramskog umetmckog dela objavljuje uvek „jedan nov način egzistencpe ko,i msta ne duguje vremenu, ako sebe ottoiva kao univerzalm konstituens samog bitka.” 17 Radio-dramsko umetničko delo postoji u svetu kao što postoji i slušalac. Intendirano prema Drugom ono se, u realizaci]i, smešta u to Drugo i zahteva da bude shvaćeno upravo kao to_ Drugo. Njegov pravi tvorac upravo je Drugi. I njegova prava i jedina izvesnost, ~u jednoj objektivnoj koncepciji prostora i vremena”. ZAKLJUČAK Namera nam je u ovom radu bila da na osnovama ontofenomenološke refleksije tematizujemo problem nacna bivstvovanja estetskog bića radio-drame. U tom smislu dosh smo do zaključka da su u razmatranju estetske pohgrafi)e radio -dramskog umetničkog dela moguća dva osnovna toka . Prv, tok analizira strukturalno-ontološku, dubmsku, slojevitu pnrodu radio-dramskog umetničkog dela i omogućuje ~da saznamo uzajamne pripadnosti istovrsnog” (N. Hartman) onticki i eshatološki čin (početak i kraj) njegovog estetskog bica Drugi tok analizira estetski akt koji obuhvata akt stvaraoca rad.o-drame i akt primaoca. Oba toka, uzajamno se dopun|u|uci, nose totalitet estetskog bića radio-drame. Problem načina bivstvovanja estetskog biča radio-drame pokušali smo da rešimo na osnovama ontološki zasnovane

198