RTV Teorija i praksa

A zatim, i pre svega, to nezamenljivo samoosećanje glumca opkoljenog pravim okolnostima! Naravno, kretanje kamera je otežano, ali ako verujemo da se i kamila u određenim magičnim okolnostima može provuči kroz iglene uši, verujemo to isto i za kameru Ampeks: dijagram istinite kuhinje je stalno pred očima i rešenja dolaze „sama od sebe”. Ova stvarnost kuhinje je kontrolisana, unapred režirana, mi nismo došli u objekt kao izveštači na mesto gde će se bez njihovog učešča desiti to što pretpostavljaju, naš je događaj več napisan i odigračemo, manje više, ono što smo uvežbavali za stolom dogovarajuči se oko Veskerovog komada koji nam je scenaristički povod, koncept Pa ipak, čvrsto verujemo da je u ovakvim živim okolnosdma, koje su na pola puta od sušte stvarnosti kuhinje, mnogo više života i posla za uobrazilju nego u studiju čiju je prazninu teško ispuniti televizijskom istinom. Nije nas obespokojavao onaj poznati slučaj propasti komada o plinari postavljenog u istinskoj plinari - pozorište dovode u pitanje druga pravila. Veskerovo delo Kuhinja pojavilo se pedesetih godina, kada su svakodnevica i njen čovek pokušavali da ponovo dublje prodru u umetnost i da je izmene. Cini se, sada, da je nekadašnji engleski „novi talas” dramatičara, poletan i srdit, ostareo. Srdžba se postepeno, možda kroz uspeh, preobratila u pomirljivost i rezignaciju. Međutim, iako pristajemo da je od tog pokreta i njenog najslavnijeg pisca Osborna danas preostao još samo naslov osvrni se u gnevu, i dalje verujemo da gotovo čitavu Veskerovu dramu Kuhinja možemo korisno upotrebiti. Ne čudimo se da su je ponovo u svetu koji ju je jednom več odigrao, ponovo počeli igrati, prizivajuči u sečanje neobične ranije postavke, Od svih drama vršnjakinja Kuhinja če, pretpostavljamo, imati najduži vek, zahvaljujuči pre svega svojoj „dramatičnoj metaforičnosti” koja crpe energiju iz presnih životnih podataka. Sada je izvestan još jedan od zadataka koje sebi postavljamo: nagomilanu dokumentaciju kuhinje pretvoriti u parabolu o uništenju života. Dve styari su nezamenljive: surova snaga prikazivanja procesa: obuhvatnost misli čije značenje prevazilazi okvire u kojima se radnja odvija.

248