RTV Teorija i praksa

250

bila iz tog razloga pogibeljna: Kuhinja sadrži toliko podataka da je teško mimoiči njen smisao. Opasnosti su upravo u toj preteranoj očiglednosti, a i u izboru puteva otelotvoravanja tih značenja. Piščeva uputstva reditelja uvode u tančine tajni kuhinjskog života i njene tehnologije: nikada još nismo imali da tako odano sledimo istinsku veštinu jedne Ijudske delatnosti valjalo je proučiti sve, od kuhinjskog rekvizitarijuma, razvijanja posla po satima, kuvarskih navika, do mitologije slatkiša i prirode morskih riba... Karakterizacije likova s kojima je pisac ~bio jedno”, ponajviše su nepotpuna biografska i druga obaveštenja o ličnostima drame, ali nas i nije zanimala podrobnost, cepidlačenje karakterologije pojedinaca koliko unutarnje iskustvo i psihosociologija same kuhinje. U Modernim vremenima Caplin je zarobljen u zupčanicima jedne mašine. I junaci Kuhinje su sužnji jednoga okrutnog stroja. Zapravo übrzo postaje svakome jasno da je „glavni junak sama radnja” u okruženju kuhinje; i taj „veliki Ijudski stroj , golema mašinerija čiji su delovi i peći i jelo i Ijudi: kuhinja ili mašina za proizvodnju jela i netrpeljivosti. Sukob između Pitera i Maksa koji počinje u području nacije i jezika prenosimo kroz dvored ravnodušnih kuvarskih leđa u gomilu okrvavljenog mesa. Postoji u Kuhinji niz sitnih radnji koje objašnjavaju ličnosti kao deo pokretnog mozaika svađa i sukoba, ali valja ovladati totalom ove gorke psihomahije. Zajednički iscrpljujuči rad prekriva sve što je pojedinačno i pokazuje opštu podređenost mehaničkoj aktivnosti koja uništava prirodni Ijudski ritam i samu Ijudskost. Kuhinja je fabrika za proizvodnju hrane, kroz njene nemilosrdne žrvnjeU zavrtnje ne bi se provukao ni Šarlo, ona melje sve što se u njo) zatekne, „Organizacija ovakvih velikih kuhinja počiva gotovo samo na automatizmu” - objašnjava Vesker. Mi dakle pre svega pokušavamo da prikažemo tu „ijudsku mašinu” u dejstvu, njen rad i potrebe, njenu nezajažljivost; naravno, nikada ne smecuci s uma da se ona sastoji od mnogobrojnih zupčanika i poluga, točkiča i prenosnih kaiševa koji su Ijudski nervi, ruke i srca, noževi i posude. sav taj nervozni rekvizitarij kuhinje. Ljudi su dakle samo delovi te ogromne mašinerije za proizvodnju profita, oni su njen pribor i opsluga, ali i njeni sastavra delovi - stalno ih posmatramo kao celinu, jedan jedinsUen fabrički orgarazam - sistem nastoji da ih što potpunije obezliči i pretvon u valjan proizvodni učinak. Od njih se očekuje da budu bez svojstva, ali