RTV Teorija i praksa

252

posmatramo: jedva stižemo da pretpostavimo njihove biografije - usredsređujemo se na pračenje porasta nervne napetosti, U ovom zbivanju dakle ne priznajemo ni glavnog junaka. Ali osnovni sukob je nedvosmisleno između Pitera i Maranga, vlasnika kuhinje, ili još preciznije, kako to u svom eseju uočava poznati engleski kritičar, između Pitera i kuhinje kao produžetka vlasnika. Piteru se čini da vlasnik i nije čovek nego restoran! Ako Alfredo, kuvar Alfredo, star, prekaijen, lišen iluzija, radeči „samo za novac”, i uspeva da se odupre panici koja je gotovo neminovna u sumanutom i paklenom übrzanju deljenja ručka, kad porudžbine prestižu jedna drugu, razdražljivom Piteru i pored svih sposobnosti to ne polazi za rukom. Piter je, pretvoren u „živac”, najosetljivije biče u ovom društvenom organizmu. Ma kakvo bilo njegovo ponašanje, od zezanja sa svim i svačim, do opasne agresivnosti prema Maksu i Ijubavne nežnosti za Monik, očigledno je đa i ovaj Piterov dan prolazi u panici. I ta panika nije samo posledica brige za neizvesnu budučnost, ili nerešenog odnosa sa Ijubljenom ženom, nego posledica pre svega environmentalnog pritiska koji na njega vrši Marangova kuhinja. Sve što se dešava ovde, u ovoj drami iz radničkog života ili drami radničkog života, posledica je mukotrpnog rada u kuhinji, preteškog, unižavajučeg: Ijudi pretvoreni u golemu mašinu koja gazdi proizvodi zaradu. To je Veskerova „demonstracija sveta”: kuhinja je svako mesto u kome zatičemo slične okolnosti. To je zaista osnovno pokazati da je sve što se čini i dešava posledica strašnog delovanja kuhinje, posledica eksploatacije, njene tehnologije i njene neljudskosti, ustrojstva samog sveta. lako je zaista pronicljiva, Veskerova opaska da u toku rada svaka kuhinja postaje ludnica, mi smo je, kao i slične tekstove izbrisali iz prostog razloga što nismo hteli da pripremamo gledaoca - neka se nađe u ludnici kad ona doista i počne, neka sam opaža, sopstvenim zaključcima če više verovati - nismo mu nudili nikakvo predznanje: u tu stvarnost imao je da prodre zajedno sa kamerama. Postoji u komadu ona neobična scena deljenja ručka: uvežbani osmesi naručivanja jela übrzanim tempom pretvaraju se u gnevne psovke. Dekster, prvi reditelj Kuhinje, odmah je uočio značaj ritmičke obrade te hrabre sekvence. Mi smo odredeno