RTV Teorija i praksa

stvorena: planovi i perspektive, dramsko i psihološko vreme, brzina, svetlost i boje, oštrine... Pozorište sigurno računa na vrline Ijudskih čula, televizija i na osobine medija. U konačno] montaži služiče nam i kompjuterska tehnika, ali samo da bi unela red u gradu haosa stvarnosti kuhinje. jasno je da ovom spoljnjem darmaru odgovara ista takva unutarnja zbrka i napetost, na uzajamnosti tog psihofizičkog paralelizma gradi se ovo vežbanje ritma. Snimljeni materijal montirali smo doista novom „kod-tehnikom”: svaki delič sekunde radnje bio je označen brojem, slike su bile numerisane, uspostavljena je u akciji jedna svojevrsna psihometrija - čimlo S e da se do svojstava jedne stvarnosti dolazi matematičkim izračunavanjem. Nije nas samo to još jednom uveravalo da _ _ današnja režija, ne gubeči osobine umetnosti, sve više postaje i naučna disciplina. Uobrazilja i instinkt služe se naučmm metodom! Režija i tako odražava duh vremena. Pa ako je Strindbergovo pozorište izgledalo kao neka Biblia pauperum, televizija sve više postaje ta biblija u slikama pred kojom, kao pred nekim svetilištem, milijarde završavaju svoj dan. Nema nepismenih medu slikama... Posle Kuhinje Vesker nam je ponudio da uradimo njegovu najnoviju dramu Novinari, čija se radnja zbiva u redakciji jednog snažnog lista. Predložili smo mu da zbivanje prenesemo u redakciju televizije, pozivajuči se na njen sve veči značap Prostor magnetoskopa, sa svim tim kanalima slika kroz koje svet teče ispred očiju gledaoca, postao bi središnje mesto radnje: pripremanje tih slika dobilo bi isti tempo-ritam i filozofiju kao i pripremanje jela u centralnoj sekvenci Kuhinje. Magnetoskop kao velika svetska kuhinja prizora! U samom početku nameravali smo da televizijski ekran često delimo na segmente kroz koje bismo istovremeno prahli i total radnje i njene delove, želeli smo maksimalnu vremensku i prostornu simultanost. ali smo übrzo odustah od deljenja ekrana. ne zbog njegove sičušnosti, nego verujući da se ta istodobnost ostvaruje u svesti gledaoca, televizija ,e medi] koji raskomadanu stvarnost menja samo u vremenskom ređosledu tih parčadi: komadi iskidanog prostora u vremenskom sledu i na ekranu gledaočevog doživljaja postaju potrebna pokretna celina, upravo dok, naizmenično, gleda detal] ključanja čorbe. pa tota! ključanja čitave kuhinje. U „rešetki svesh”, kroz u naizmeničnost, uz krupni plan glumca i detal] ruku koje mkad nisu bez noža, povrča ili mesa, u slikama posluživanja ko]

254