RTV Teorija i praksa

Najveću promenu ritma „kuhinjske rutine” nametnuli smo u važnom vremenu prekida rada između ručka i večere. Ulazimo u taj mir i tišinu dugačkim pretapanjem: total kihinje u najiuđem pokretu i uznemirenju svih Ijudi i predmeta, lagano se „topi” kroz muk riba u akvarijumu bez dovoljno kiseonika sličnost situacije tih zatočenih riba i Ijudi dobiva dublji smisao. Prošavši kroz staklo, vodu i poluugušene ribe, otkrivamo nekoliko kuvara koji nemaju gde da odu. Slika je ozvučena tišinom i, posle, muzikom iz tranzistora, pa zvukom metle koja čisti otpatke. Kuvari, iznemogli, suše svoja radna odela mokra od znoja, i tako, goli do pojasa, „sanjare pored kanti za đubre”, umirujući disanje. (O disanju glumca i njegovom delovanju na disanje gledaoca i njegov doživljaj nikada se dovoljno ne misli. Naučno je dokazano menjanje disanja kod čitaoca, u zavisnosti od emocija koje izbijaju iz štiva. Poznato je dejstvo slike na senzorno-motorične centre gledaoca. Ako gledalac počne da se guši zalogajem večere u kojoj uživa uz svetlost televizijskih slika, neće li se ta neprilika tumačiti kao posledica promene disanja, izazvana određenom promenom toka elektronskih informacija?) Kuvari, dakle, menjaju disanje, sanjareči: o spavanju (Kevin), o novcu (Hans), o ženama (Nikola umesto Rajmonda), o radionici i plemenitijoj upotrebi svog dara (Dimitri), o prijatelju (Pol). Piter, koji ih je naveo na taj duhovni luksuz, sam ne može da „sanjari u kuhinji” i da iznese svoju sliku boljeg sveta. Od te obaveze još jednom beži sa Monikom. Poslastičar Pol, koji nema toliko posla kao ostalp govori o svetu u kome žive kao svinje i koji će se zaustaviti ako se ne promeni; neće više biti ni fabrika, ni uglja, ni njegovih kolača. To je, onome ko ume da čuje, pledoaje za pobunu. Kamera za Polovim glasom koji govori o štrajku lagano osvaja opšti plan prazne kuhinje i u mesarskom uglu zatiče usamljenog Maksa kako pije svoje pivo - Maks gleda svoja posla, izraz uspavanosh klasne svesti. On, ogrezao u sebičnosti, postupa slično onom Polovom susedu vozaču koji štrajkuje kad mu to treba, ah kad drugi protestuju i time nehotice usporavaju njegov autobus, on je spreman da baci bombu na njih. Kuhinja je svet u kome nema zajedničkih ciljeva, svako gleda svoj posao. Piter je takođe sve vreme sam. Drukčije nego Maks. i on je „protiv svega onoga protiv čega se može biti”. Sada _ postaje sasvim jasno: kuhinja je bila pretvorena u mučilište iz određenih razloga, „danteovski prizor” je pripremao sasvim aktivan društveni stav.

256