RTV Teorija i praksa

Kuhinja, mašina za pravljenje jela i profita, njenom vlasniku je čitav život. I onima koji se u njoj kuvaju. Radnja nas vodi prema zaključku o nemogućnosti bekstva iz kuhinje: niko nema alternativu! Teror kihinje izgleda prirodan i večan, Ijudi dolaze i odlaze, ali kuhinja ostaje, kao fabrika, kao zatvor, kao grad, kao svet To je tako od samog prapočetka. To je nepromenljivi, gorki poredak stvari. Tako misli vlasnik Marango, robovi u kuhinji ponašaju se kao da takođe tako misle, Piter se uči da prestane tako da misli. Naveli smo mišljenje da se u ovoj drami ličnosti ne razvijaju, Pitera kroz nju vodimo kao protivdokaz toj tvrdnji. Trenutak kad Piter počinje da menja poredak stvari, kad počinje da lomi mašina trenutak je početka njegove privatne revolucije. Bitno je zato pokazati da Pitera u demoliranje ne odvodi Monikino odbijanje, nego opet sama kuhinja, njen razorni ritam i nepravda, borba za golo samoodržanje koje sve te Ijude kao zveri u džungli nagoni na surovost Sebičnost, pomanjkanje nerava i istinskog cilja može se uzeti kao profesionalna deformacija tih stvorenja. Na kraju krajeva, i Monikino konačno opredeljenje za bogatstvo čoveka iz restorana posledica je onoga što je naučila u kuhinji. Piterov unutarnji svet je demoliran. On tu sliku ruševina prenosi na kuhinju. Kao protest protiv okolnosti u kojima odbija dalje da živi. Razbija kuhinju, ali razbija i sebe. U svojoj završnoj pobuni Piter se ne obračunava sa Ijudima koje do tada nije ostavljao na miru, nego sa stvarima, sa mrtvim delom onoga što pripada mašini koju zaustavlja, obračunava se sa environmentom kuhinje - rušeći kuhinju on smrtno pogađa vlasnika, ali još uvek ne i sistem vlasništva. Piterovo demoliranje i zaustavljanje mašinerije kihinje mi ne upoređujemo sa Ludovim razbijanjem mašine za pletenje čarapa, Ludisti su videli u mašini proizvođača besposlice i hteli su pošto-poto da je unište. Piterovo razbijanje kuhinje nije nikakav program. Radimo. ipak, tako da njegov postupak postane više nego „instinktivna emocionalna reakcija” - kad razbija kuhinju neka iz njega progovori čitavi taj radni đan i prethodne tri godine, i Polov govor o nepravdi i lice vlasnika i sve ostalo što čini takav svet... U njemu jeste prava namera, mada to još uvek nije pravi postupak, ali on bar čini prvi korak prema njemu, prema smanjivanju „brisanog prostora” koji ga razdvaja od budućih pobunjenika sa razlogom.

257