RTV Teorija i praksa

postignut dogovor o snimanju filma o životu Pavla Jovana Drugog, koji je Poljak po rođenju” (Varšava, PAP). Nema sumnje, između ovakve Olimpijade i ovakvog prizemljenja lika tj. tela božijeg predstavnika na zemlji, odnosno pape, ima neka tajna veza. Danas se sve može: Lkosmos se pretvara u stadion, zašto ne i ono ~oko” kosmosa. O tom i takvom „božjem stadionu” prosudiće oni koji ga i izmisliše. Do tada, oni koji su iraali milost da pomire telo sa zakonima ravnoteže ovog sveta osvajaće i nadalje medalje. Nekad se to zvalo sportskom srećom. 1980 godine to je rezultat po meri čistih ruku. Izuzeci potvrđuju pravilo, recimo - košarka na jugoslovenski način. SNOVI, FOTOGRAFIJE, RAZGLEDNICE: Snovi su se nekada najbolje reinkarnirali u slikarstvm, fotografije su nalazile svoje najbolje mesto u porodičnim albumima dok su se razglednice s početka veka na kredencima i šemizetima naših prabaki, prispele iz vazdušnih banja i važnijih svetskih mesta, doživljavale kao nešto što je bilo više od života, a malko manje od snova. Te opredmečene, novim materijalom predizajnirane fotografije, predstavljale su slikovni odraz jednog krajolika uvek i obavezno ~ko san lepog, čistog i umivenog”. Za putnika namernika, koji je tu kartu slao dragoj osobi za uspomenu, bilo je to poklanjanje sopstvene iluzije koja ga je „snašla” u novom gradu - da je sve moguće ostvariti u novom spletu prirodnih okolnosti. Za personu koja je primala taj fotografisani prizor za daljine upriličen (!), primao se kao damar i ko odblesak panorame ~pođ” kojom su se pošiljaocu upravo ostvarivali (na kraju krajeva) pusti snovi. Daljina između pošiljaoca i primaoca ispovezana fotografijom „koja leti kroz prostor”, od mesta do mesta, činila je jednu od prvih planetarnih trasa, Zaista, pre pojave pokretnih slika, razglednice su svoje značenje, poruku. nalaziie u funkciji da slikom (koja je mehanička) propagira nešto od samo pretpostavljenih svojstava datog mesta. Razglednica je bila u neku ruku jedan od prvenaca mass media. I za primaoca koji poznaje mesto na razglednici, i za onog koji prvi put vidi nešto od izvesne varoši, poruka se ostvarivala u istom smeru: navodila je da se u nju unese nešto od pretpostavke „kako je tamo gde sam nekada bio? odnosno, „ovako je onde gde nisam bio”. Nešto od tajanstvenosti same, "sudbinskog”, od osećanja tipičnih za to doba (u kome je

264