RTV Teorija i praksa

obrade, i mogućno oštećenje materijala u toku procesa razvijanja, predstavljaju dodatnu neizvesnost u radu filmskom tehnikom. Cak i kada bi se snimak mogao ponoviti, ta mogućnost ne postoji s obzirom na vreme proteklo od trenutka snimanja do pregleda razvijenog materijala. Sve ovo, kao i činjenica da je proces emitovanja teievizijskog programa u suštini elektronska tehnologija i da primenom filmske tehnologije dolazi do degradacije kvaliteta slike pošto se vrši transformacija iste, pokrenulo je mnoge televizije da izvrše pritisak na proizvođače opreme da proizvedu takve elektronske uređaje koji bi omogučili kvalitetno i veoma brzo obaveštavanje gledalaca o najnovijim i trenutno važnim događajima. Veoma brzi razvoj elektronike pomogao je da se poslednjih godina dođe do pogodnih uređaja malih dimenzija, male težine i dobrog kvaliteta. Minijaturizacija, integralna kola i vrlo kvalitetne male elektronske cevi, kao i razvijanje novih sistema pružili su mogučnost za stvaranje novih kamera i novih magnetoskopa. Ovi uređaji su realizovani u dva dela: prvo su od postoječih glomaznih ali kvalitetnih studijskih kamera konstruisane tzv. portabl verzije koje su se sastojale od vrlo lake glave kamere, dosta malog pomoćnog međudela (tzv. back-pack) i ostatka kamere kontrole koja je bila montirana negde u kolima. Več ovakav koncept dozvoljavao je dosta lako kretanje kamermanu i rad vrlo sličan radu filmskim kamerama a dužina kabla do back-packa kretala se od 10 - 18 m. Kvalitet je bio približan studijskim kamerama. Najpoznatije kamere ovog tipa su: KCK-R, LDK-XV, MARK-VIII p, itd, Več kod ove porodice kamera pravljeni su pokušaji da se dimenzije uređaja još više smanje pa su proizvedene i prve kamere iz samo dva dela, kao što je bila npr. Filipsova LDK-11. I pored ovog uspeha i napretka ove kamere su bile teške i nametale su mnoga ograničenja. Dužina kabla je bila limitirana, pokretljivost ovih kompleta ipak ograničena a mogučnosti snimanja signala na magnetoskop ostale su i dalje kakve su i do tada bile. To znači skupe i glomazne kvadrupleksne mašine bile su jedina mogučnost Jedini pogodan tip magnetoskopa koji je stajao na raspolaganju bio je VR-3000, vrlo uspeo ali glomazan i težak uređaj. U drugom delu usavršavanja elektronskih sredstava za ovakvo prikupljanje vesti stvoreni su sasvim pogodni elektronski uređaji. Počelo je od kamere ito postavljanjem nekoliko

147