RTV Teorija i praksa

162

Međurepubličkiin i međupokrajinsMm dogovorima, koji su obavljeni da bi se to izbjeglo, utvrđeni su oni odnosi koje bi trebalo regulisati na jedinstven, ili, u osnovi na jedinstven način. lako se težilo da se dogovoreni stavovi poštuju, u zakonima o javnom informisanju, odnosno o informisanju, pojavile su se neke razlike koje, manje ili više, tangiraju jedinstvene osnove i to ne samo sistema informisanja, nego i političkog sistema (ostvarivanje i zaštita posebnog društvenog interesa, prava i odgovornosti osnivača, prava građana na pokretanje informativnih glasila, pozicija i odgovornost izvora informacija itd.). Možda su te razlike povod da se počne razmišljati o jedinstvenom uređivanju osnovnih odnosa u informativnoj djelatnosti i to zakonom na nivou Federacije. Razlozi su, međutim, .mnogo širi i dublji. To je, prije svega, spoznaja da je javna društvena komunikacija i informacija kao njen medij, ona bitna pretpostavka političkog sistema koja ga ostvaruje, bez koje političM sistem nema oči i uši, bez koje on ne postoji. Bilo bi grubo tvrditi da u TOjeme ustavnih rasprava nije bilo svijesti o tome, ali se zato može s pravom reći da je upravo proces ostvarivanja Ustava, a zatim i Zakona o udruženom radu, razvio i ojačao tu spoznaju do tačke sa koje nije bilo daleko do odluke o pristupu pripremama za donošenje jednog zakona koji bi uredio osnove sistema informisanja u SFRJ. Ali, postavilo se pitanje: imamo li ustavni osnov za donošenje saveznog zakona o informisanju? Mišljenja su bila i ostala podijeljena, pa su i odgovori različiti. Sudi li se doslovno po članu 281 Ustava, koji u tačkama od 3 do 18 određuje koje odnose i oblasti reguliše Federacija, onda nemamo ustavnog osnova za donošenje saveznog zakona o sistemu tzv. javnog informisanja. No, do drukčijeg se zaključka dolazi ako se ispravno tumači duh Ustava i posebno proklamacije u Glavi IV i Glavi VIII Osnovnih načela, u kojima se obavještavanje „radnih Ijudi o svim pitanjima od značaja za ostvarivanje njihovog društveno-ekonomskog položaja i za što potpunije i kvalifikovanije odlučivanje u vršenju funkcija vlasti i upravljanja društvenim posiovima”, odnosno u kojima se kaže da radni Ijudi i građani u SSRNJ „obezbjeđuju obavještavanje radnih Ijudi i građana i svoj uticaj na društveni sistem informisanja i na ostvarivanje uloge štampe i drugih vidova javnog informisanja i komuniciranja”, svrstavaju, daMe, u osnovna načela ustava društva. Ove proklamacije istovremeno znače da Ustav informisanje shvata kao sredstvo ostuarivanja političkog i akcionog jedinstva socijalističkih snaga i kao bitnu društvenu funkciju SSRN.