RTV Teorija i praksa

IZRAZITO, ILI, IZVESNO PITANJE JE SAD „Politika” od 3. oktobra, strana „Kulturni život”, rubrika „Mali ekran na tekućoj traci”: ,Jz poroodice naših televizijskih hronika poslednjih dana pratimo Hroniku Bitefa. U sadašnjim hronikama najviše je zasmetala izrazito navijačka intonacija. Nju je uveo novi voditelj emisija Boro Drašković. (Valja li se u tom smislu podsetiti na prvu, posle predstave splitskog Hamleta, kada je reditelj te izazovne predstave, Ljubiša Ristič, našao za shodno da sam opomene voditelja kako je u anketi među gledaocima posle predstave birao samo njene navijače.) Od hronićara, što je u ovom slučaju i Boro Drašković, očekujemo najviše mogućnu objektivnu informativnost. Isto tako da druge ličnosti, sagovornike, podstiče da iznose pre svega neophodne podatke, a uz njih i svoje stavove i mišljenja o predstavama. Boro Draškovič nam, u opštim, osnovnim crtama, pretežno nameće sopstvene ocene. Ili kroz svoje komentare o festivalskim zbivanjima (uz pozorišne predstave postoje još i filmske, kao i okrugli stolovi kritike i susreta sa stvaraocima i drugo); ili kroz pitanja gostima pozvanim u studio, stranim i domačim. (Pitanja su najčešće intonirana da unapred izmamljuju hvalospevne odgovore.) U ovogodišnjim hronikama Bitefa možda još više smeta njihova poluinformativnost U većini, posebno sa domačim gostima, razgovori, u stvari, teku između posvećenih, između zatvorenog kruga obaveštenih. Ponekad se počinje bez neophodnih uvodnih napomena u vidu osnovnih informacija ,ko, šta, o čemu', sasvim ,iz sredine teme‘. Svi znaju sve o svemu, pa i razgovaraju u nehajnom stilu kada je maltene nadobudno mnogo štošta ostaviti nedorečeno; jer, sve se podrazumeva. A u hronikama se ništa i nikada nije podrazumevalo, nego se izrikom navodilo i imenovalo. Ne drže milioni gledalaca u glavi šta se sve od prvog do ovog četrnaestog Bitefa podogađalo, Najzad, mnoge ličnosti se pojave u emisiji, a voditelj ih i ne predstavi, tek ih tokom razgovora oslovi i to samo imenom. Sve su to nedoumice koje ovim hronikama daju privatni ton, čine ih - nekomunikativnim, o, paradoksa!, u najkomunikativnijem od svih medija”. Cetiri dana kasnije, u istom listu i istoj rubrici, od istog kritičara povodom istog fenomena - sasvim oprečan sud: „Televizija je u odnosu na Bitef ispoljila punu informativnost Ukoliko je makar i približno tačan naš lični utisak da je u

181