RTV Teorija i praksa

premostiti važno je pitanje, јег od toga zavisi i mogučnost ostvarenja TV mediju odgovarajuče poruke - u ovom slučaju televizijske drame. Da И su u predmetnom ostvarenju zadovoljena oba ova zahteva? Smatramo da jesu. Cela predstava Čilim nosi obeležje opipljive i iz stvarnog životnog procesa izvučene dramatike tako da se gledalac ne može oteti utisku da je, dok prati zbivanje u čulnoj sprezi sa direktnim TV prenosom. Direktni televizijski prenos je, dakle, onaj tip prezentacije dostojan komunikativnih mogučnosti elektronskog medija kao što je televizija, pa otuda sve što je na nivou TV predstave koja ne postiže taj nivo taktilnosti (opipljivosti) posredovanog zbivanja, ne može pretendovati na status poruke primerene pravoj prirodi TV medija. Televizijskom stikom, tj. na TV mediju svojstven način strukturirana ikonička prezentacija, bez obzira da U je ta prezentacija direktnim prenosom posredovana empirijski data stvarnost - stvarno socijalno zbivanje, Ш je TV sHkom (tj. simboUčki) posredovana i inače imaginarno komponovana stvarnost uzeta za podlogu samog TV zbivanja. U oba slučaja predstava mora dorastati istovetan nivo taktilnosti. Samo tako se televizijskom stikom, tj. u mediju audio-vizuelne prezentacije pojava i situacija, obezbeđuje nov način organizacije Ijudskog čulnog iskustva Takav obMk čulno-opažajnih impresija i svesti ne postiže se nijednim medijem poznatim pre izuma televizije. I budući da prema poznatom principu da svako sredstvo osim što proizvodi dobra - vrednosti, proizvodi i način njrhove upotrebe, to i sama televizija, saglasno komunikativnim osobenostima elektronske shke, recipijentima (gledaocima) televizijskih poruka nameče i poseban način percepcije i svesti o životnim procesima i Ijudskom iskustvu televizijskom porukom transponovanih u poseban sloj stvarnosti. Televizija dakle, proizvodi TV prezentacije preko kojih se na poseban način percepcijski doživljava ijudska stvarnost i obUkuje ijudska svest o njoj. Televizija svojom tehnologijom sUke i zvuka - a posebno načinom elektronskog strukturiranja sUke - ikone, kao telesne forme označavanja pojava i situacija, uz savršenu sinhronizaciju njene tonske komponente, u kontekstu TV iskustva kojim več raspolaže auditprij - TV publika, pruža impresiju žive autentične zamene za sve ono što je TV prizorom posredovano. To, u Ijudskoj impresiji srastanje čoveka sa televizijskim zbivanjem, nekada dorasta nivo identifikacije kojoj se ne možemo oteti i uz sve napore da se komunikacija izbegne. Za

106