RTV Teorija i praksa

razliku ođ ostalih medija komunikacije - štampe, radija, filma itd. - televizija je medij koji samim tim što nam produžava čula - oko i uho, osnovne čulno perceptivne kapacitete, već zbog toga postaje veštački produžetak našeg centralnog nervnog sistema. Umesto da nas, zaposedajuči samo pomenuta čula, vid i sluh, ostavi naknadnim intervencijama na povezivanju čulnih impresija koje ćemo prizvati tek imaginacijom u asocijativne sprege, TV zbivanje nas još u kontaktu sa njim vuče u taktilnost čulnih senzacija (sinestezijski) tako da se na dinamici ukrštanja tih impresija postiže izuzetan nivo čulne sprege sa TV zbivanjem, da se njegovom opipljivošču prožme celokupno polje čulnih senzacija. Tako se udruživanjem čulnih utisaka u procesu percepcije elektronski strukturiranih slika i njima sazdanih sintagmi i postiže kompletna opipljivost, kompleksnija taktilnost zbivanja nego što bi nam ga obezbedio i sam empirijski kontakt sa transponovanom stvarnošču. Tu meru taktilnosli, svakako su doživeli mnogi gledaoci u kontaktu sa TV dramom Ćilim. Kao da je mrežom TV kamera slučajno uhvačen trenutak svakodnevnog života u jednoj bosanskoj kasabi. Kao da je mrežom kamera prosto zaposednut jedan svakodnevni punkt - prostor životne prakse, tako da se pred nama odvija ma kako iz segmenta životne prakse izveden celovit životni proces. Zašto? - Empirijski: - to je do te mere opipljiv sklop životnih manifestacija, da se ima utisak kao da je u pitanju jedno sasvim pozitivno zbivanje; životsa svim svojim bojama. Fenomenološki: životse ispoijio u tako živoj i pregnantnoj formi, kao da se u toj formi zbivanja istrošila celokupna skala odnosa mnogo šire socijalne sredine: i to u svim svo|im aspektima. Šire socijalne sredine, doduše, tu i nema kao na dlanu, pred nama je samo sužen socijalni prostor kasabe, periferija sa svim svojim karakteristikama, a opet socijalno do te mere prožeta globalnim životnim naznakama da se ni po čemu ne preliva u periferno. I upravo ta, fenomenološki tj. iz šireg konteksta i njegove problematike istrgnuta tema televizijskog događaja, i jeste onaj TV mediju odgovarajuči dramski okvir. To, iz konteksta širih društveno-istorijskih tokova istrgnuto „parče” života i jeste ona, lišena epskog u naraciji, tema samog TV zbivanja televizijske obrade, shmo TV zbivanje kao medij preobražavanja jednog životnog iskustva u jezgro televizijske poruke. To zbivanje će, ma kako samo istrgnut momenat životnog procesa, sžmo po sebi pribaviti iz detalja potisnute dimenzije širih životnih tokova. Na jednom detalju se, dakle, njegovim poidejavanjem, metaforički prožima mnogo širi socijalno-istorijski kontekst, tako da se cela TV drama - Čilim javlja kao njegov simbolički

107