RTV Teorija i praksa

bez ikakvog menjanja. Naravno, kretanje informacije ili bilo čega, zapravo menja čitav položaj. Međutim, svi pisci, u svim strukama, uvek misle samo na publiku, i uvek se samo nadaju da će uticati i promeniti takvu publiku. Proučavanje transformacije putem komunikacije je zbog toga automatski isključeno iz zapadnog istraživanja. Takođe smo odani ideji da su nosioci informacija neutralni. R.BOŽOVIĆ: Da se ipak vratimo onome što je kao pitanje postavljeno na samom početku: ko je, zapravo, Makluan? Unapred znamo da ćemo se suočiti sa teškočama koje prate takvu nestandardnu ličnost, naročito u ambiciji da je odgonetnemo. Tu bi bili i oni problemi koje je i sdm Makluan shvatao kao probleme, pa je tvrdio da su njegove teorije teške i da ih on sam ne razume do kraja. Bilo bi i previše iluzorno, i previše ambiciozno, da mi sada „pročitamo” njegove teorije do kraja i da poverujemo da ih možemo verodostojno odgonetnuti. Dobro je što je on sdm shvatao da su njegove ideje na neki način neprozirne i da se sa njima ne može lako iziči na кгај. Mislim da je postavljeno pitanje značajno i zbog toga što postoji razlika između nepoznavanja i (ne)priznavanja. U našoj sredini bili smo u situaciji ili da priznamo odveč ležerno Makluana, ne poznajuči ga dovoljno, ili da ga odbacimo, previše ideologijski, ne poznavajuči ga uopšte. Mogu da tvrdim da se može dokazati da takva situacija i danas vlada u našoj kulturi. Ono što bi sigurno trebalo reči to je da Makluan nije stari tip mislioca. Nije bio stari tip filozofa. On je jedna nova vrsta istraživača, jedna neobična sorta izrazito originalnog pregaoca, zaista sušta suprotnost „penzionerima” u nauci, koji se bave ružama u svora vrtu, kako je sSm za sebe jedanput rekao. Nova saznanja i nove vizije najviše su njemu pristajale. To je vrlo značajno. Važno je zbog posledica koje slede, s obzirom na njegovo delo koje dodiruje suštinu savremene društvene drame. Zato i nastojimo da saznamo đa li je moguće, polazeći od Makluana, konstruisati jedan novi sistem saznanja o medijima, ili nije. I da li je, konačno, moguče uticati na te medije, da ne kažem kontrolisati ih, što bi bilo previše rigidno. Dakle, rekao sam da Makluan nije standardni filozof, standardni naučnik ili mislilac. Vidi se da mu nijedan od ovih termina ne bi pristao do кгаја. Kad to kažem onda smatram, da on nije ni „čisti” sociolog, ni filozof, ni teoretičar.

42