RTV Teorija i praksa

M.JEVTOVIĆ: Ni u fahu ograničen. R.BOŽOVIĆ: Tačno. Dakle, neko će reči da je on Dekart našeg elektronskog doba. Neko če reći da su njegovi pronalasci najčudniji i najznačajniji posle, recimo, Njutna, Dekarta, Frojda, Marksa. Svejedno, mislim da su to manje-više tipične ideologjjske pretpostavke koje dolaze iz želje da „stvari” racionalno odrede i na neki način sistematizuju. ]a se ne bih toga držao. Pitanje je sada koliko čemo i kako čemo procenjivati njegovo delo. Ono što je danas sigurno i što možemo postaviti kao hipotezu jeste da je on udario tačku na ustaljeni način mišljenja, da se aktivno usprotivio intelektualnom konformizmu i akademizmu. Taj okoštali akademizam je u tumačenju medija apsolutno izostajao iza onoga što su nosili i donosili procesi u samim medijima. Zato, čini mi se - neko je negde napisao u vreme Makluanove smrti - da je on ispustio sijaset ideja kao deca balone i da će intelektualni krugovi, i ne samo intelektualni, sigurno stotinak godina imati čime da se bave, da odgonetaju te ideje. ]a držim da će mnoge ideje baš kao baloni poprskati i nestati pre nego što neko bude prepoznao šta zapravo one jesu i šta znače. Takođe, čini mi se da su u pravu oni koji veruju da nas je Makluan ostavio sa aktiviranom bombom u ruci, koja može svakog trenutka eksplodirati, ukoliko nemamo „intelektualne osigurače” da je amortizujemo. To je više nego sigurno. I zato, ima smisla ono pitanje postavljeno na početku. Makluan je zaista uneo u siromašno torijsko sazvežđe ideje koje su zablistale, ali mi ne znamo koliko će trajati njihov sjaj. On ih je ostavio a nije ništa zaključio, ništa, konačno, nije učinio definitivnim. Sam kaže: ja istražujem i ništa ne tvrdim. Makluan nas, ako ništa drugo, uči - a smemo li tako reći, da ne bude previše u znaku jedne naviknute inercije ili načina mišljenja - kako da shvatimo ili bolje shvatimo elektronsko doba, naše doba, medije uopšte. To je više nego sigurno. D.MILINKOVIĆ: Kako da čitamo medije, јег mi, izgleda, jedino umemo da čitamo.

43