RTV Teorija i praksa

R.BOŽOVIĆ: Kad kažemo „čitamo”, evo problema. Recimo па nivou terminološkog mi govorimo kako se čitaju mediji; kako da se čitaju oni mediji koji ne pripadaju više tradicionalnoj kulturi, civilizaciji knjige? Vidite, onog trenutka kada hoćemo da objasnimo ono što pripada prostoru elektronskih medija, mi se korištimo civilizacijom knjige. Mi čitamo, a u stvari ne možemo da čitamo. Da li se iz onog što nam je Makluan ostavio može govoriti razložno, racionalno i izvesti teorija koja se može u izvesnom smislu razvijati? Na to bi trebalo pokušati odgovoriti. M.JEVTOVIĆ; Znači li to da smo u krizi, u želji da što рге dođemo do prihvatljive teorije koja bi pomagala radio-televizijskoj praksi? ]ег, praksa teče veoma prakticistički i dosta haotično. R.BOŽOVIĆ: Koncepcija o jedinstvu teorije i prakse zamka je koja dolazi iz marksizma. )a ne verujem u čarobnu moč uticaja teorije na praksu. Evo, to je moj odgovor na tvoje pitanje. Neprihvatljivo je i ono mesto iz našeg političkog „rezona”, o jedinstvu teorije i prakse, o jedinstvu ideje i akcije. To je, takođe, jedna nemoguća činjenica. T.ĐORĐEVIĆ: Samo treba ipak da se preciziraju stvari. Recimo, terminološki je veoma stara ideja o jedinstvu teorije i prakse i ne verujemo da bilo ko koristi tu terminološku zamenu za same odnose mislim na nekakve mehaničke sprege. Prema tome, ja bih bio za nekakve „čistije” terminološke naznake za pojedine stvari. Recimo, Božović kaže: „Zamka koja dolazi iz marksizma”. Pa najmanje se marksizmu može prigovoriti jedna mehanika ili jedna dogmatika. R.BOŽOVIĆ: Pa šta je; baza određuje nadgrađnju? Šta je to nego mehanika?

44