RTV Teorija i praksa

preko drugih. I površno. Ne mogu da se otrnem utisku kako je naš pnstup i njemu i njegovom delu paušalan, uspavljujući, neadekvatan, sa margina samog Makluana. Govorimo o njemu kao o poznaniku a on je samo anonimni egzotični gost Ostajerao u okvirima tradicionalnog rezonovanja. Ne samo da ga ne razumemo nego ga i ne čitamo. Nije li stoga bolje umesto objašnjavanja odlučiti se na proučavanje. On je opštilo koje mi ne razumemo i kojeg nismo svesni. Zato brzo shvatamo da, kad je on u pitanju, ne možemo bez njega. Proučavati Makluana bez njega samoga ne vodi nikuda. Dolazimo tamo gde je i on sam dolazio govoreći da ponekad ni on sam sebi nije do kraja jasan. Znači li to da ga oponent ne može čitati? Svaka kritika podrazumeva i autokritiku. To je refleksija koja ne može opstati bez samog Makluana, ne samo kao predmeta istraživanja nego i organona kritičnog promišljanja. On sam kaže da su njegove teorije teške, ali da to u suštini i nisu teorije. On ništa ne tvrdi, on istražuje, sondira. S njim se ne može računati sa izlaskom na čistac. Tu je i motiv za njegovo proučavanje, јег je nedača da se on ne može do кгаја razumeti. To što sada nismo saglasni o metodu njegovog proučavanja, što je inače problem svih metodologija, samo potvrđuje izvesnost da je on prevelika riba za naše slabašne metodološke mreže. Ili smo mi loši ribari, Šteta što on sam nije napisao kritiku svoga dela, ili bar uputstvo za njegovu upotrebu, što se obzirom na njegovu ekscentričnost i moglo očekivati. Kažem upotrebu a ne čitanje, što bi bilo prikiadnije i adekvatno stavu da ne priznaje čitanje proričuči mu skoru propast, a sve opet u skladu sa njegovom teorijom o pomeranju percepcije od oka ka uhu. Tu bi negde bio i odgovor onima koji lamentiraju nad njegovim knjigama zbog njihove nekonvencionalnosti, neuobičajenog dizajna, nerazumljivosti misli, parabola i dosetki, karakterističnih za njegov mozaički način mišljenja. Makluana ne treba čitati, njega treba slušati Slažem se sa kolegom Đorđevičem da se Makluan ne može posmatrati izolovano, van vremena i sistema u kome je živeo. Zato se može govoriti i o dvojakosti efekta Makluanovog rada koji je drugačiji u Americi od onog u Evropi. Ako idemo tom linijom onda moramo nešto shvatiti. Ma koliko govorio protiv sistema, Makluan ipak ima svoj sistem. On samo negira tradicionalne sisteme stvarajući jedan novi sistem - sistem makluanizma, koji zvanično ulazi u engleski rečnik Mene sve to intenzivno podseča na polemičnu knjigu Tomasa Kuna o nastajanju naučnih revolucija. Kod Kuna se, kao sinonim naučne teorije, kako one vodeće u normalnoj, nekritičnoj nauci, tako i one revolucionarne, stvaralačke, kao izvora

47