RTV Teorija i praksa

misli sada. Svako ima svoje mišljenje i mogučnost da ga iznese na svoj način. M. JEVTOVIĆ: Da se razmnemo. Mislim da je dobro da ipak zabeležimo kako je Makluan definisao medije, kako ih je razvrstavo, šta o tome mi možemo da kažemo. T. ĐORĐEVIĆ Da, mi ne možemo diskutovati, da se bar u pristupu ne utemeljimo na njegovim nekakvim koncepcijama. Evo, ja bih predložio Mandiču da izloži kako on razmišlja... I. MANDIĆ: Hoču vrlo rado. Upravo zbog toga što ste u nekoliko navrata svi ovde istakli da je Makluan bio jedan od onih mislilaca koji nisu završili i zaokružili svoj sistem, dobrim djelom svjesno, јег su smatrali da takav način izlaganja ne odgovara vremenu u kojem žive. SamMakluan je nazivao svoju misao koitus interuptus i ostajuči tako otvoren prema novim strujanjima vremena, on nas je obavezao da jednostavno produžimo. Ja sam također za ovu priliku upravo smislio jednu makluanovsku ideju. Nastavljam se na njegovu tezu, najglasovitiju i najmračniju, poruku, krilaticu koja je do danas tumačena na mnogo načina, vrlo kontradiktornih i ne vjerujem da je uopče akceptirana. Ne vjerujem da je pored svih objašnjenja ušla s potpunim razumijevanjem i u teoretsku misao, a kamo li u laičku, pučku ili opčenito, u svjet masmedijskog naroda. Ne vjerujem da itko našim masovnim medijima, bilo da su to novine, radio, televizija, film ili gramofonske kuče ili izdavači revija, stripova uopče, shvaća šta to znači, a ne tvrdim da i ja đo kraja znam što to znači. Ja sam odlučio za ovu priliku da makluanovski interpretiram ideju „Medij je poruka”, da bih pokazao kako ja mislim da se misli makluanovski, ne zbog toga što želim biti eklektik pod njegovom kapom, nego kao što reče jedan od kolega, za sada mi se čini da se ne može izići izvan granica te čarobne gnomske izreke - „Medij je poruka”. Kad kažem da želim misliti makluanovski, to je jedna vrsta

50