RTV Teorija i praksa

В. GRABNAR: Igor Mandič me je veoma iznenadio. On je pošao od jedne Makluanove teze koja bazira na psihologiji. Ima te dimenzije i uMakluanu. On tumači čitavu istoriju, ne samo ponašanja Ijudi pred televizorom, nego čitavu istoriju osečaja, vizuelnog, auditivnog itd. Tu je veoma interesantno Mandič razvio jednu neobičnu dimenziju. Međutim, dozvolite da se suprotstavim. Ja imam neku misao koja je kritička i prema Makluanu i baš prema tom što smo čuli. Mislim da je to jedna idealistička, nenaučna strana u Makluanu samom. Nju treba kritikovati. Ja razvijam Makluana sa jedne druge strane. Razumem televizor ne kao mandalu, ne kao krug, ne kao osećaj, nego kao društveni organizam, kao proticanje poruke iz jednog autoritativnog centra do svakog gledaoca i slušaoca, jednosmerno. Na taj način televizor, odnosno čitava mreža, udružuje sve pojeđince u jedno novo biče, jedno novo biče koje nije individualitet ili je jedan novi, viši individualitet Prema tome, prouzrokuje i nova, sasvim nova, drugačija društvena kretanja. To je jedan drugi pravac istraživanja Makluana. Ja shvatam televiziju kao materijalni deo Ijudskog društvenog organizma. Ulazeči u psihologjju i u Junga itd., mislim da ove stvari nisu osnova, nisu materijalističke. Ja sam išao drugim pravcem i došao do drugih stvari. Spremio sam jedan veoma jeretički prilog, koji bih mogao na kraju da izložim. D. MILINKOVIĆ: Čini mi se da je vreme da se bar mi na ovom skupu malo odvojimo od dva stava koja apostrofiramo kao bitMakluana: „opštilo je poruka” i one njegove podele opštila na hladna i topla. Ne znam zašto mi imamo potrebu, kada je on u pitanju, da stvar indoktriniramo, da sve podignemo na nivo nauke, da to uklopimo u neki sistem, da mu damo ime. Ne treba Makiuana uzimati preozbiljno, bar ne na način kako mi to činimo, Ništa kod njega nema formu definitivnog stava. On nešto kaže, i ako mu se to dopadne on to neko vreme ponavlja. širi i na kraju transformiše u jednu novu misao. To je nešto kao princip koncentričnih krugova, kao kada bacite kamen u vodu. Tamo gde je kamen pao počinju krugovi koji se šire kao neka antena i zahvataju sve širu oblast, a za to vreme kamen tj. misao tone, prodire u dubinu, sondira. Makluan se nikada ne zaustavlja, on stalno širi svoju misao, bez naučnih pretenzija, bez sistema. On jednostavno želi da kaže nešto drugo, izvan

54