RTV Teorija i praksa

znači, kako ja osećam stvari, đa je on govorio podsticajno. Dakle, uveo nas je u igru, makar mi bili pomalo i igračke, svejedno; mi smo u igri i sad nema izlaska. Trebalo bi prevrednovati i ono što je već rečeno i nonšalantno prihvačeno o Makluanu i njegovom delu. I neke etikete u vezi sa Makluanom; Makluan u oblacima, metafizičar medija. Ne bi trebalo nekritički to prihvatiti. Štaviše, nikako metafizičar. Ja bih pre гекао da je on fizičar medija Veoma bih se založio za to - ne da se relativiziraju stvari, nego da se bude fleksibilan do nivoa predmeta, prosto da ne bismo došli u situaciju da idemo dalje od samog predmeta, a da ga nismo dodirnuli. Več duže vremena neprekidno se govori: on je prorok. Ja ne mogu prihvatiti takvu ocenu. Po meni Makluan nije nikakav prorok Nemojmo se oko toga zabunjivati. Makluan je, jednostavno, čovek našeg vremena. On je, izgleda, shvatao da ne zna šta čovek jeste. Makluan nije „pročitao” čoveka do kraja, niti je verovao u takvu mogučnost To daje šansu (i igru) Igoru Mandiću da ide do jedne arhetipske varijacije, do Junga. To je vrlo dobro. Skoro fascinantno, baš zbog toga što nam je takvu mogučnost dao Makluan. On je to dao u onome što je prezentirao kao intelektualni izazov. Prema tome, on je, razume se, suočen sa čovekom koji je i sanjar, i maštar, i čovek sa iracionalnim snagama, ali i čovek koji je u realitetu suočen sa svojom društvenošču i društvom koje Makluan nije dobro poznavao. Nemojmo se zavaravati. Neću da govorim da je bilo potrebno upoznati društvenu i ekonomsku realnost, društvene odnose, sve ono što bi jednom marksističkom teoretičaru bilo neophodno. Može se pretpostaviti da bi оп to sve shvatio, a ništa. možda, na kraju, od teorije ne bi ispalo. Znači, ja ne prihvatam ideju da se radi o proroku i proroštvu. Ja kažem samo ovo: on je bio zakoračio u naše vreme objašnjavajuči ga, a da ga mi nismo pratili u tome. Prema tome, nije problem - da uprostim stvari - u Makluanu, nego je problem u nama. Moram da kažem da na fakultetima i drugde, još uvek nisu ni bukvaino pročitali šta znači „Medij je poruka”. S Draganom Milinkovičem ne bih se saglasio oko toga da je to nebitna tačka u Makluana. Štaviše mislim da je to centralno teorijsko mesto u njegovoj teoriji. Ali, da se najpre zadržimo na njegovom viđenju medija. Po Makluanu, da podsetimo, svi mediji, od fonetske azbuke do kompjutera, dovode do izrazitih promena u čoveku i njegovoj sredini. Medij, u stvari, izaziva tako duboke i ozbiljne

56