RTV Teorija i praksa

promene jer se neočekivano javlja као produžetak čoveßa. Tako su elektronski mediji (telegraf, radio, film, telefon, elektronski mozak i televizija) ne samo produžili pojedina čula i osnažili pojedine čulne funkcije, kao što su to učinili stari mehanički mediji (fonetska azbuka je produžila oko), več su počeli dovoditi do globalne ekstenzije čovekovog nervnog sistema. Kao elektronski indukovani produžeci čovekovog nervnog sistema, elektronski mediji, po mišljenju ovog autora, počinju razgraničavanje između Gutenbergovog i integralnog čoveka, baš kao što je fonetska azbuka.bila granica između plemenskog i vizuelnog čoveka. Polazeči od dominantnih medija, Makluan je, kao što je poznato, Ijudsku istoriju podelio na tri epohe: 1. epoha pre alfabeta, 2. epoha alfabeta i štampe, 3. epoha elektronskih medija. Upleten u plemenske mreže Makluanov tribal man, plemenski čovek - usmeren na govornu reč, primat čula sluha i akustički prostor - živeo je izvan individualnosti i specijalističke uskosti, egzistirao je spontano i naglašeno emotivno. Kada je čovek uplovio u epohu alfabeta i štampe došlo je do izmicanja magičnog sveta uha pred neutralnim svetom oka. Novonastala situacija u kojoj je došlo do zamene oka uhom i do izdvojenosti koju stvara pismo dovela je, po Makluanovom mišljenju, do radikalne promene i opasnih posledica. Analizirajuči aktivno prisustvo elektronskih medija u našem vremenu, Makluan če uočiti da su oni doveli do sukoba dve u suštini divergentne kulture, kao i to da taj sukob stare parcijalne i vizuelne kulture, i nove integralne kulture neminovno dovodi do vakuuma koji stvara krizu i pad starih vrednosti. Po Makluanu, televizija je danas najznačajniji elektroriski medij ne samo zato što može dospeti do svake kuče i svakog pojedinca, več zato što je ona, za razliku od filraa i fotografije, pre produžetak čula dodira nego vida. Ovo je, razume se, veoma važno naročito kada se zna da čulo dodira zahteva uzajamno deiovanje i podršku ostalih čula. Televizijska slika je, po Makluanu, za razliku od filma i fotografije, malog intenziteta. Pošto ne pruža detaljnije informacije o specifičnom televizijskom predmetu, ona je. taktilni medij kpji podrazumeva i pretpostavlja aktivno učešće gledaoca, Tako i dolazi do toga da se gledanje televizije iskazuje kao hladan doživljaj za razliku od toplog doživljaja koji ne angažuje sve čovekove potencijale.

57