RTV Teorija i praksa

izvan logike tehnološkog determinizma. Ako bi to bilo tako, onda bi se zacelo mogao dovesti u pitanje i smisao svakog. usmeravanja i celo područje kreacije u ovim medijima. Isto tako, nije prihvatljiva ni njegova tvrdnja da če elektronska tehnologija izvršiti potpunu smenu i svrgnuće štampanog pisma i pisane reči. Razume se, moraće se jasnije artikulisati i ona rešenja koja nudi „prvosveštenik medija”, jer i dalje ostaje neraščišćeno več postavljeno pitanje: da li je medij sam sebi cilj ili je samo sredstvo? Ostaje, takođe, da se razjasni suština poruke jer je očigledno da se ona danas i u domenu mass media čita, kao što smo videli, uz pomoć iskustva i obrazaca tradicionalne kulture. U prirodi ovih medija i prirodi komunikacije trebalo bi videti i nešto što upučuje na njihovu jednostranost i ozbiljna ograničenja. Dakle, moč društvenog angažovanja i uticaja u domenu medija u velikoj meri zavisi i od same prirode medija. Tu bi se več mogli zamisliti nad plitkoču ideoloških kalupa koji često o tome ne vode računa. Uverenje o unutrašnjoj zakonomernosti medija nezavisno od društvene strategije, u stvari, prepoznaje Ijude kao bespomočne posmatrače sopstvene sudbine. I više od toga, ovakva shvatanja nastaju kao svojevrsno protivljenje čovekovoj aktivnosti, i potrebi čoveka da menja postoječe. Ona se naslanjaju i nadovezuju na društvenu stvarnost koja ne ostavlja dovoljno prostora za čovekove napore u prevazilaženju bezizglednosti. Logika unutrašnje zakonomernosti medija nezavisno od društvene strategije, u stvari, stavlja Ijude u poziciju bespomočnih posmatrača sopstvene sudbine. Ovakva shvatanja nastaju kao svojevrsno protivljenje čovekovoj aktivnosti. Ona se naslanjaju i nadovezuju na društvenu stvarnost koja ne ostavlja dovoljno prostora za čovekove napore u prevazilaženju savremenih oblika otuđenja. Iz ovakve orijentacije sledi i koncepcija kulture koja polazi od zatvorenog sistema tehničkih I neorganskih vrednosti, koje, još jedanput, razdvajaju materijalne i duhovne tekovine čovečanstva, suprotstavljaju kulturu i delatni subjekt Ipak, uverenja o tome da Makluan u svojim istraživanjima ne ide dalje od vulgarno-materiialističkih i vuigarno-biheviorističkih koncepcija o čoveku i društvu, trebalo bi dopuniti priznanjem za njegove plodne i neočekivane hipoteze. M. JEVTOVIĆ: U Galaksiji Makluan kaže: Svi se ovi razvoji razmatraju samo ovakvi kakvi jesu, a ne kakvi bi trebalo da budu. Prema tome, stvarno, on istražuje ono što jeste postojeće, nije profeta, nije

59